Nogomet je ponekad čudan i okrutan sport, njegovi putovi su nepredvidljivi i ponekad neshvatljivi. Matej Delač bio je senzacija na vratima Intera iz Zaprešića, gdje je već sa 17 godina potpisao ugovor s Chelseajem, a u proteklih osam godina, bio je na čak osam raznih posudbi. Josip Radošević je do svoje 23. godine napravio “puni krug”, otišao je iz Hajduka u Napoli, bio je i u Rijeci, Salzburgu i Eibaru, da bi se naposljetku opet vratio u Hajduk.
Ivan Jakov Džoni, 23-godišnji je napadač čija je karijera također imala veliki zaokret. Nekad etiketiran kao “bili tić”, s kapetanskom vrpcom na ruci, slovio je za jednog od perspektivnijih igrača mlade Hajdukove U-17 generacije, ali ozljede i nepovjerenje struke odvele su ga na dalek put, sve do singapurskog Tampines Roversa.
Singapurski biznis
Iako je u Singapuru otkucavalo 22.00, a umor od treninga dao se osjetiti u mišićima, Ivan Jakov Džoni sa zadovoljstvom je iznio svoje dojmove o svojih godinu dana u Singapuru.
- U Singapuru sam od siječnja ove godine, a država je zaista odlična. Kako je ovo veoma bogata zemlja, život je zaista super, meni super odgovara. Što se tiče lige, ona i nije baš ekstra jaka, ali daleko od toga da su svi klubovi ovdje kante za napucavanje, ima ovdje jako dobrih igrača u svakom klubu - započeo je razgovor Džoni te dodao:
- Tampines Roversi u kojima ja nastupam poput mojeg su Hajduka, uvijek pri vrhu, prvi ili drugi, a i većina reprezentativaca Singapura dolazi iz moga kluba. Suigrači, navijači pa i predsjednik, svi su me super prihvatili, jer ipak su navikli na strance, svaka ekipa ima dopuštena tri stranca u prvoj momčadi.
Džoni napominje da se nogomet, ne samo u Singapuru, nego i u ostalim dijelovima Azije, jako razvio u proteklih dvadesetak godina. Ali, po svemu sudeći, u Singapuru nisu toliko “zagriženi” za nogomet, jer posjet na stadionima varira od nekoliko tisuća po utakmicama.
- Nisu oni baš toliki ljubitelji nogometa, tek na onim jačim utakmicama skupi ih se više od nekoliko tisuća, sve ostalo i nije pohvalno. Morate shvatiti da je Singapur bogata država u kojoj je ipak biznis na prvom mjestu. Njih zanimaju više poslovi u kojima su zarade i 30 puta više nego one u nogometu, stoga na njega ne obraćaju veliku pažnju.
Veliki zaokret u njegovoj karijeri, gdje je iz Europe otišao u Singapur, ne veseli niti njega, a niti njegova oca Vilsona, nekadašnjeg proslavljenog igrača Hajduka.
- On također nije previše zadovoljan. Ali zna mi reći da je bilo i boljih od mene koji nisu ostvarili bolje karijere, ali i onih lošijih koji su se proslavili. Malo mi je ipak žao svega, ako se sjetim da sam bio i kapetan U-17 momčadi Hajduka, ali ozljede stopala “ubile” su me u toj dobi.
Sa singapurske tematike prešli smo u domaće vode, gdje je još u svježem sjećanju derbi Hajduka i Dinama.
- Gledao sam utakmicu sve do tri sata ujutro, živcirao sam se, ali uživao u njoj. Hajduk je bio bolji u prvome poluvremenu, gdje su potpuno nadigrali Dinamo, međutim Dinamo je bio puno konkretniji u nastavku. Mogu reći da je prema prikazanim šansama neriješeno realan rezultat, ali Hajduk je oštećen jer je Dinamov prvi gol postignut iz zaleđa, a i nije dosuđen penal na Ercegu u sudačkoj nadoknadi.
Poput pravog hajdukovca i Džoni prati putem medija kakvo je stanje u Hajduku, ništa mu ne promakne, sa svime je jako dobro upoznat.
- Mislim da uprava Hajduka ima neke dobre poteze, poput izgradnje kampa. Hajduk mora samo gledati naprijed i napredovati.
Politika dovođenja bila je i problem za vrijeme njegova igračkog vijeka u Hajduku, a stanje i način dovođenja nije se mnogo promijenio.
Upitni Almeida
- Samo je nekoliko istinskih Splićana, poput Stipice, Radoševića, Ercega i Nižića, previše je stranaca. Ne mislim da su oni loši, neki su se zaista jako dobrima pokazali. Poput Futacsa koji ima odličan nos za gol, Ohandza je, unatoč ozljedama, uvijek pružao maksimum, ima tu još par solidnih igrača, ali ne sviđa mi se to. Nekad smo se smijali Dinamu kada je imao punu svlačionicu stranaca, a danas je tako i u Hajduku. Almeida? On je klasa, ali ne znam koliko trenutno može dati Hajduku.
Džoni ne krije želju da bi se rado vratio u Europu, čak i po cijeni manjeg ugovora, ali kako to nije moguće, trenutnu šansu želi dobro iskoristiti. Ali ne dvoji da je ljubav prema Hajduku ipak iznad svega.
- Hajduk je moj klub, vratio bih se i pješice ako treba, igrao bih i besplatno, ako treba da budem i taj 21. igrač, ne bih ni sekunde dvojio. Jedan san mi se ostvario kada sam debitirao u utakmici s Osijekom, a drugi san, a to je pogodak, vjerujem da ću dočekati - zaključio je Ivan Jakov Džoni.