Makedonski pjevač Toše Proeski nesretno je poginuo 16. listopada 2007. godine u prometnoj nesreći, a osam godina poslije, jedna od njegovih najbližih prijateljica Anja Mironova, odlučila je za 24sata.rs progovoriti o njegovom privatnom životu, kao i o činjenici da sve više ljudi koristi njegovo ime za osobnu promociju.
Kakav je Toše bio u privatnom životu, što ga je zanimalo, što ste radili zajedno?
- Bio je osoba za cijeli život. Uvijek ste se mogli osloniti na njega kao na prijatelja i brata. Uvijek iskren. Bio je optimist, uvijek pozitivan, ali ujedno jako emotivan i jak. Tošu niste mogli sresti iznerviranog, da se svađa ili vrijeđa nekoga. Uvijek je bio nasmijan, čak i kada mu nije bilo do smijeha, učinio bi sve da se drugi osjećaju raspoloženo i svakom bi pružio koju minutu pažnje. Često se relaksirao uz glazbu kod kuće. Volio je operu, glazbu iz filmova što nam je bilo zajedničko. Dosta je gledao filmove, omiljeni su mu bili povijesni. Sport ga je također ispunjavao. Volio je komponirati i čitati knjige. Neko vrijeme prije smrti, što malo tko zna, proučavao je jezike, a najviše je bio impresioniran talijanskim. Imao je malo slobodnog vremena, a i kad bi ga našao provodio ga je u krugu obitelji. Isto tako, nikada niste mogli čuti da, kao većina današnjih "zvijezda", kaže da su nastupi naporni, da im se ne ide na koncerte, da su preumorni. On i kada je umoran, što je bilo često, volio je reći "Uh što sam se lijepo umorio". Bilo da se radilo o koncertima, sportu. Volio je to što je radio.
Koje uspomene nosite iz tog perioda života?
- Lijepe i samo lijepe.
Koliko ste se dugo poznavali?
- Upoznali smo se 2004. godine i to slučajno. Moja obitelj ga je poznavala jer se bave glazbom, te smo tako ostvarili kontakt.
Je li vam smetalo što su se mnogi ljudi nakon nesreće počeli povezivati s njim iako nisu bili ni približno bliski?
- Smetalo je i još uvijek smeta. Jako me živcira činjenica, počevši od fanova, pa preko ljudi koji su možda nekoliko puta sjedili s njim, a koji ga nazivaju prijateljem, da za novine pričaju kako je Toše bio "anđeo". Imaju li ti ljudi poštovanja? Apsurdno mi je slušati i čitati takve izjave. Ljudi koji su ga stvarno poznavali će se složiti sa mnom. Toše nije bio nikakav svetac, da se razumijemo. On je samo momak kakvog današnjica nema ili ima u malom postotku, jer je rijetkost vidjeti kompletnog i brižnog momka koji bi djetetu, pa i čovjeku od 100 godina izašao u susret. On je prije svega bio jako lijepo odgojen momak, pobožan. Kultura, pobožnost, dobrota koja se nosi iz obitelji i crkve su stvari koje su ga najviše odlikovale.
Možete li izdvojiti neku anegdotu koju ste zajedno doživjeli?
- Jednom prilikom dok smo bili zajedno ispričao mi je kako se divi grupi "Il Divo". Bio je u stanju satima pričati o njima i kako su koji dio prepjevali iz već poznatih pjesama. Bio je fasciniran. Od 2007. godine do danas, ja sam već na četvrtom njihovom koncertu, i to u prvim redovima.