Kad je ambijent u pitanju, Maksimir je, definitivno, pobijedio Marakanu. Dobro, mora se priznati, Orlovi su, kako Srbi tepaju svojim nogometašima, imali bučniju i vatreniju podršku nego Kockasti u prvoj utakmici. Zvučna kulisa Marakane u decibelima je sasvim nadvisila zagrebački stadion. Možda ponajviše zbog arhitektonskih specifičnosti Maksimira. Međutim, ako se mjeri količina negativnosti, onda je jasno da je beogradska Marakana nadmašila Maksimir.
- Pobijedio je sport... Ambijent je bio sjajan - izjavljivali su, više-manje, svi dužnosnici, uključujući i Vanju Udovičića, novog ministra sporta i mladeži Srbije. Mediji su također uglavnom hvalili ozračje na najvećem srpskom stadionu, jedino je Blic otkrio:
"Delegat utakmice zapisao je u svoj zapisnik nekoliko detalja, zapaljene baklje i topovske udare, FSS opet čeka kazna Uefe!"
Sve ono do utakmice bilo je sjajno i civilizirano. Srbi su odlično organizirali uvertiru susreta, nikome nije pala niti dlaka s glave. Sve je štimalo do zadnjeg detalja. Međutim, tijekom same utakmici druga priča. Paljenje hrvatske zastave od divljaka na tribinama, paljenje stolaca na tim istim tribinama, gađanje stolcima Joea Šimunića, ružni povici, pa i ulazak u novinarsku ložu tipova koji su se ponašali kao okorjeli vatreni navijači, definitivno su stvari, koje su Beogradu smanjile ocjenu.
Uostalom, sve su rekli Uefini službenici. Koji su u Zagrebu imali samo riječi pohvale i priznali da je Maksimir položio s "odličnim", a Marakani su, čini se, spremni prijeteći zamahnuti prstom.
- Ma, bilo je mlako, ništa posebno. Hrvati ne znaju kako je kad na Marakanu dođe Partizan. Njegovi su navijači, a i igrači, sretni ako izvuku živu glavu - rekao nam je jedan srpski kolega.
Vjerujemo. Ali propusta i neugodnih trenutaka definitivno je bilo. Premda, doista, osim na stadionu nije bilo nikakvih problema.