Nova-stara prvakinja svijeta, tek četvrta žena u povijesti diska koja je uspjela osvojiti dva svjetska naslova, otvorila dušu nakon što je drugi put u karijeri pokorila Olimpijski stadion u Londonu
Ni u jednom trenutku tog velikog finala, devetog velikog finala u karijeri i osmog zlata, Sandra Perković nije pomislila da će ta medalja biti neke druge boje. I da je neće baš ona odnijeti kući.
- Ne. Ni u jednom trenutku nisam pomislila da mi netko može uzeti zlato. Znala sam da mogu baciti preko 70 metara.
I to ne jednom. Da su protivnice jače zagrizle u nedjelju navečer na Olimpijskom stadionu, vjerojatno bi i nju pogurale. Ovako se dvostruka olimpijska, četverostruka europska i, po novome, dvostruka svjetska prvakinja igrala sama. I slavila sa 70,31 m.
Sandra Perkovic 71.41m WL Discus Throw...
- Bilo bi možda previše, presavršeno da je disk još dalje odletio. Iako, mogao je lako, da su se poklopile još neke sitnice.
Poput one da je kojim slučajem mogla bacati sa svojim diskovima.
- Da, to je najveći problem Svjetskih prvenstava, što nam ne dopuštaju da koristimo svoje diskove, nego dobivamo iste takve, ali tvorničke, nove diskove, koji nisu razrađeni. Onda se oni nekada malo skližu, pa to meni bude dosta napeto... A i druge diskašice mogu koristiti tvoj disk, a neka od nas koristi magnezij da bi stvorila grif, neke koriste ljepilo, pa kad se te dvije stvari pomiješaju, meni ne budu baš dobre.
Ali zar je vrijeme sada tražiti dlaku u jajetu?
- Ne, stvarno nije. Sve sam ispunila ove sezone; osvojila sam svjetsko zlato, srušila u Bellinzoni nacionalni rekord sa 71,41...
Nikada se nisam bolje osjećala
Sad joj još ostaje odraditi Dijamantnu ligu u Birminghamu 20. kolovoza, pa 29. kolovoza Hanžekovićev memorijal u Zagrebu, a onda za kraj 1. rujna u Bruxellesu pokušati u kolekciju dodati i šesti uzastopni dijamant.
- Nikada se nisam osjećala tako dobro kao ovaj put u Londonu. Nisam imala uopće pritisak Svjetskog prvenstva, došla sam uživati, iz hica u hitac, i stvarno sam bacila fantastično. Baš sam bila kao na treningu, lovila sam samu sebe. Baš ono što smo radili na treninzima cijele godine. Da dođem tu i budem konstantna i, jednostavno, kako god da izvrtim, kako god da bacim, da taj hitac ide daleko. I to sam napravila.
Koliko još takvih velikih večeri, velikih prvenstava, vidi ispred sebe?
- Ja bih rekla da sam tek na pola puta - samouvjereno će 27-godišnja Zagrepčanka koju smo nekako uspjeli nagovoriti, doduše, jedva, da rangira ovu medalju u toj svojoj velikoj zlatnoj kolekciji.
- Najvažnije mi je zlato definitivno bilo ono olimpijsko u Londonu 2012, pa Rio 2016, svjetsko zlato u Moskvi 2013. i sada ovo. Ma, čudno mi je to rangirati, ali Igre su ipak Igre. Ovo je zlato, nekako, u rangu Moskve, ali Igre moram staviti ispred. Ovo je prvenstvo s druge strane imalo čar jer sam vratila naslov nakon što sam ga izgubila u Pekingu 2015, a isto sam bila spremna. Jednostavno, tamo se neke stvari nisu poklopile kao što su se poklopile na nekim drugim natjecanjima, ali ovo mi zlato puno znači, pogotovo zato što su dosta sumnjali u mene ove sezone.
Tko?
- Nisam imala stopostotnu potporu, ali zato mi je dodatno drago kada se stvari dogode onako kako smo moj tim i ja rekli, zamislili, kako smo isprojektirali.
Vrijeđaju me ružne poruke mojima
Kao što se dogodilo u nedjelju u Londonu.
- Puno mi to znači.
Tko je točno sumnjao u nju?
- Ljudi su općenito bili skeptični ove godine. Dosta se toga pisalo, govorilo... Ne opterećujem se time, ali dovoljno je da ljudi oko mene, meni bliski ljudi, dobivaju ružne poruke. To me vrijeđa. Nikada me nije boljelo kada mi netko nebitan nešto kaže, boljelo me kada bi mi bitni ljudi prigovorili. A boli me i kada moji bližnji osjećaju nelagodu. To je nepotrebno. Znate, ja se bavim bacanjem diska, Edis Elkasević je moj trener i tako će biti do kraja moje karijere, a privatan život nikada nisam stavljala u prvi plan. Edis i ja smo izašli u javnost kao cura i dečko 2012. Ono što Edis i ja imamo nema nitko. I namjerno ne želim komentirati je li on moj dečko ili nije. Najbitnije je za hrvatsku javnost da je on moj trener i da će tako biti do kraja moje karijere. Ono zbog čega smo mi poznati jest bacanje diska.
A to rade savršeno.
- Sve je drugo manje bitno.
Ipak, drago joj je da je potvrdila još nešto u što je bila uvjerena. Za razliku od mnogih.
CIJELI ČLANAK PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SPORTSKIH NOVOSTI