Nevjerojatnu priču donosi The Guardian, čija je novinarka posjetila Etiopiju i dom atletičarke Lily Abdullayeve, koja je otvoreno progovorila što ona, ali i većina njihovih sportaša prolazi zbog trgovine sportašima. I to većinom kupnje bogatih arapskih i bliskoistočnih zemalja.
- Tretiraju nas poput sportskih robova - kaže 26-godišnja Lily, dok u rukama drži svog 13-mjesečnog sina.
Ova žena bila je jedna od najtalentiranijih etiopskih srednjeprugašica, no, u lokalnom klubu u Addis Abebi uočio ju je turski trener i nagovorio je da obuče azerbajdžanski dres.
- Obećali su mi dobru plaću, kuću i skupe automobile ako budem pobjeđivala.
Pobjeđivala jest, ali...
- Novac nikada nisam dobila. Sve su mi ukrali.
Nije Lily jedina s ovakvom pričom. Sve je više Etiopljana i Kenijaca, koji pristaju na turske, bahreinske, katarske i azerbajdžanske i slične slatkorječivosti.
- Iskorištavaju nas, kradu, smještaju u neprimjerene uvjete za život.
Lily je za Azerbajdžan nastupala na 3.000 m pod imenom Layes.
- Obećali su mi 300 dolara mjesečno, a povećavalo bi se na 1.000 dolara ako bih imala dobar rezultat.
U prvih nekoliko mjeseci postala je juniorska viceprvakinja Europe.
- Dobivala sam samo 150 dolara mjesečno. Nakon osam mjeseci pitala sam trenera zašto ne dobivam 1.000 dolara plaće i zaprijetila da ću se obratiti predsjedniku Saveza i pitati gdje je moj novac. Čim sam to izgovorila, izvadio je novac iz džepa. Ispalo je da je treći mjesec za redom zadržao moju plaću.
Lily je na dvoranskom EP-u 2011. osvojila broncu, a treneri su smislili opaki plan.
- Ozlijedila sam se na Dijamantnoj ligi u Stockholmu 2011, ali svejedno sam morala trčati. Nakon zagrijavanja trener Mitin Sesak mi je prišao i rekao da otvorim usta. Stavio mi je tabletu na jezik i ja sam je progutala. Kad sam skupila hrabrosti pitati što mi je dao, rekao mi je, “to će ti pomoći ako se bojiš, ojačat će te”. No, nešto ga je omelo i zaboravio je da je cijelu bočicu ostavio kod mene. Pisalo je “tribulus testosteron”. Potražila sam na internetu nuspojave i jedna je bila neplodnost. To me jako razljutilo. Borila sam se za bolji život, a ne za probleme sa začećem, ali njih nije bilo briga. U trening-kampu u Gruziji trener mi je davao neke injekcije. Rekao je da je to tek početak.
Četiri godine trajala je tortura za Lily, ozljeda ju je potjerala sa staze, ali s druge strane možda joj je spasila život.
- Duguju mi goleme novce, ali gore od toga je što su se prema meni ponašali kao prema smeću.
Sve ovo Lily govori samo iz jednog razloga:
- Možda nekome spasim život, karijeru. Priča poput njezine sve je više.