Sa svakim novom mjesecom biografija je sve bogatija. Od 13. kolovoza u njoj stoji: dvostruka svjetska prvakinja, dvostruka olimpijska pobjednica, četverostruka svjetska prvakinja. Dame i gospodo, jedna i jedina, veličanstvena, neponovljiva, najjača… Sandra Perković.
- Hvala, ali tek sam na pola puta u svojoj karijeri.
Ponovila je da je londonski SP natjecanje tijekom kojeg je dosad najviše uživala. Prvenstveno je to zasluga hica preko 69 m u prvoj seriji. Ipak, stavila ga je na četvrto mjesto.
- Na prvom je olimpijski London, zatim Rio pa Moskva u kojoj sam prvi put postala svjetska prvakinja. Zatim dolazi ovo Svjetsko prvenstvo na kojem sam vratila titulu koju sam izgubila 2015. godine kad sam također bila spremna za pobjedu.
“Pola karijere”, osam zlata s velikih natjecanja, dokle još…
- Još tri olimpijska ciklusa, neka ih ukupno bude koliko i olimpijskih krugova - pet.
Fascinantno je kako ovakve, a i slične odgovore, Sandra izgovori nakon što prođe nanosekunda od postavljenog pitanja. Na licu mjesta, spremna na sve…
Sandrina dugovječnost nije dobra vijest za ostale bacačice diska. Pričale su o tome dok se čekala svečanost proglašenja pobjednice…
- Dani (Stevens) i Melina (Robert-Michon) su mi rekle da dolazeći na natjecanje znaju da je zlato već oko mog vrata, ali ja ne želim sama o sebi tako govoriti. Na svako dolazim s nulte pozicije, loviti medalju pa onda zlato… Melini je 38 godina, ne znam koju medalju je osvojila (četvrtu, nap. a.), u Riju smo se dobro zezali. Pričala je kako njezina kćer nije htjela razgovarati s njom ako se ne bi kući vratila s medaljom. Kad je malo odrasla shvatila je da postoje zlato, srebro i bronca. Kad se vratila iz Brazila pitala ju je ‘je li to zlato’. Nakon što joj je odgovorila da nije nego srebro, samo je slegla ramenima i rekla ‘onda nije ni ovo loše’ - veselo je prepričavala.
Sandra će 38 godina imati…
- Na OI u Los Angelesu 2028. godine - ispalila je u onoj nanosekundi.
JOŠ SAM MLADA
- Da, mogu se zamisliti kako u jednoj ruci držim svoje dijete, a u drugoj medalju.
Povratak u sadašnjost, nešto više od metra nedostajalo je do rekorda svjetskih prvenstava koji je 1987. godine postavila Martina Hellmann (71,62:70,31).
- I ranije sam vam rekla da sam mlada. Želim u svojem vlasništvu imati rekord SP-a, zatim rekord europskih prvenstava (71,36 Diane Gansky) i olimpijski rekord (72,30 Martine Hellmann). Kad njih srušim onda ću se okrenuti najvećoj stvari, svjetskom rekordu (76,80 Gabriele Reinsch). Svjetski rekordi se ne bacaju na velikom natjecanju. Potrebna je mirnija atmosfera, ali morate biti potpuno spremni.
Sandrin osobni rekord, 71,41 star je mjesec dana; izračunajte koliko je dijeli od najboljih bacačica u povijesti. A pred njom je još desetak vrhunskih godina. Ponovila nam je zbog čega je u preksinoćnjoj pobjedi najlakše osvojile zlato…
- Nikad se nisam osjećala ovako dobro, uopće nisam osjećala pritisak SP-a. Iz hica u hitac sam uživala. Bacala sam fantastično, uhvatila sam se u mislima da se osjećam kao na treningu. Kako god ga izvrtjela, kako god ga bacila, disk je otišao daleko, bila sam konstantna…
Najvažnija stvar koja se dogodila ove druge kolovoške nedjelje 2017. je da je Sandra ponovno svjetska prvakinja. No, iako mu je dala “drvenu” medalju u rangiranju vlastitih zlata, ovaj uspjeh za nju je značajan i zbog nekih drugih stvari…
Sandra Perkovic 71.41m WL Discus Throw...
- Puno mi znači i jer se dosta sumnjalo u mene. Nisam imala 100-postotnu potporu, ali ipak sve se odvijalo onako kako je moj tim isprojektirao. Po portalima i u nekim medijima se svašta pisalo. Uglavnom se ne opterećujem time, ali vrijeđa me kad ljudima oko mene stižu ružne poruke. Ne bi me boljelo kada bi takve stvari izgovarali meni nebitni ljudi, ali boli me kada to naprave bitni ljudi i kad moji bližnji nepotrebno osjećaju nelagodu.
Osim zbog ljubavnog života, na meti je bila i zbog nove figure. Promjenom prehrane spustila se na 80 kg i - bacala najbolje u životu.
- Čim je netko lijep, mora dobiti neku kritiku - nasmijala se. - Da, to je jedna od stvari koju su mi predbacivali. Da ne možeš dobro izgledati i daleko bacati, ali već u prvoj godini smo pokazali da nismo pogriješili. U sklopu priprema za OI u Tokiju 2020. skinula sam dosta kila i puno smo radili na brzini i eksplozivnosti. Tijelo je bitno, ali je dokazano da um pobjeđuje. Najbitnije je da nisam oslabila u teretani, u snazi i bacanju. To što fizički izgledam manje nije bitno. Želim biti oličenje pravog sportaša, i fizički i psihički i na svakoj drugoj razini. Mislim da idem prema tome.
Sudeći prema rezultatima, besprijekorno…
- Niti jednom nisam osjećala da mi netko može uzeti zlato. Ispunila sam sve ciljeve: zlato se vratilo kući, bacila sam i nacionalni rekord. Bolje ne može - zaključila je.