Dotrčao je odmah u mix-zonu. Znao je da će je tu najbrže naći. A onda ju je dugo držao u zagrljaju. Iako je Sara pokušavala sve to stoički podnijeti, njezin slovenski trener Andrej Hajnšek jedva je zadržavao suze.
- Za nju je četvrto mjesto loše jer je ona pobjednica. Ali sljedeći put će biti drukčije - pogledao ju je pogledom punim vjere.
- Nije bila prava, vidjeli ste da nije bilo energije. One energije koja je uvijek prisutna kod nje. Nije bila svoja ovaj put.
Zašto nije bila?
- Jako mi je teško, jer znam da može, ako je sve normalno, može prebaciti 68 metara. Na ovom istom mjestu je prije mjesec dana bacila 67,83. Meni je jako teško što nije bila barem treća. Ali mi smo računali da ćemo pobijediti, to je bilo realno očekivati.
Što se dogodilo?
- Ma, neću, neću o tome govoriti.
Ali znamo da je imala zdravstvenih problema.
- Neću da ljudi misle da tražimo izgovor. Dogodilo se nešto što se drugi put neće dogoditi. Nismo učinili sve kako treba da može normalno funkcionirati. To je bio najveći problem i sljedeći put to ću riješiti.
Tko je onda pogriješio?
- Ja sam kriv što nije bacila - nasmijao se ipak.
Što je bilo? Viroza? Trovanje hranom? Nervoza?
- Hrana u hotelu je katastrofa - ipak je odlučio progovoriti.
- Ozbiljno, katastrofa. Mogu vas sutra pozvati i na doručak i na ručak i na večeru pa ćete sami vidjeti kakvu hranu imamo. Mi smo pokušali kombinirati, otišli smo van... Nema šanse da s takvom hranom možeš normalno natjecati. Da, imala je želučanu virozu - priznao je.
- Ali, molim vas, to nije izgovor. Od jutra je bolesna, srećom, nije dobila temperaturu. Hrana je jako začinjena, nema mesa, ničeg normalnog... Bojao sam se da neće moći ni nastupiti, zamalo da nije ni nastupila u finalu. Ma, nećemo o tome. Nismo napravili što smo trebali i točka. Sljedeći put ćemo sve ove sitne stvari odraditi bolje.
Kaže, “i ovo je neka vrsta škole”.
- Samo smo četvrti na svijetu - opet se sjetio rezultata.
- Prvi put da se vraćamo bez medalje. 64,95 nije tako loše, ali nije ono što smo očekivali. Znam da Sara vrijedi puno više, ona je u veljači u Splitu po buri bacila 65. Tako da... Ovo je škola za naprijed. Još je mlada. Dajem obje ruke u vatru da će na sljedećem SP-u biti pobjednica.
Dobro je, pa tek su joj 22. Pred njom je još puno svjetskih prvenstava.
- Ne, mi ćemo prvo sljedeće pobijediti.
Hajnšeku se žuri?
- Ne zanima nas četvrto mjesto. To je bez veze. Nas zanimaju samo pobjede. Tamo gdje je njezino mjesto. Ali sjetite se što sam vam rekao poslije Rija.
Rekao je da mu trebaju dvije godine da Sara dobije konstantu.
- Ako je u ovakvom lošem stanju, ona treba prebaciti 67. To znači treba još jednu godinu. Napravili smo pomak. Ona je u boljem stanju, po svemu, ali nije još na 67, da može uvijek, u svim uvjetima baciti 67. Sad može 65. OK. Prošle godine jedan hitac, onaj u Riju, 66,18 je bacila, OK, ali nije to bila njezina razina. Malo je bila u najboljem izdanju, malo u najlošijem. To je ta razlika. Mislim da smo pomakli ove godine rezultat puno više gore, ali ne dovoljno da bismo uzeli medalju ovdje. A cijeli svijet se trudi... Trebaš biti dobar, treba ti se sve poklopiti, taj dan, kad treba.