Ono ključno jutro poslije, Sara Kolak zdravstveno je bila dobro.
- Dobro sam, spavala sam dobro. Sve je OK. Bolje od očekivanoga.
Za razliku od večeri prije, večeri u kojoj je na svom prvom svjetskom prvenstvu zauzela četvrto mjesto hicem iz druge serije od 64,95 m, naša olimpijska pobjednica u bacanju koplja vratila je osmijeh na lice.
- Da, otići ću s osmijehom iz ovog Londona. Nisam ja bila razočarana ni nakon finala, samo sam morala sjesti s trenerom, sve proanalizirati, doći k sebi.
U glavi već dijamanti
I? Što su zaključili? Zašto se dogodilo četvrto mjesto a ne više, ili možda manje?
- Ma, za koju godinu ću se smijati ovome. Znate, kad napravite pogrešku, a vrati ti se sve kroz godinu-dvije, okreneš se i vidiš zašto se to dogodilo. Možda da nije bilo ovoga, isto kao i one operacije ramena 2015, danas ne bih bila tu.
Tu. Olimpijska pobjednica, europska bronca, četvrta bacačica na Svjetskom prvenstvu i vodeća bacačica u svijetu kolja ove sezone (68,43).
- Naučila sam kroz probleme, kroz operaciju koliko mi koplje znači, koliko mi sport znači. Tako će biti i s ovim. Zato ne želim uopće ulaziti u negativu. Trenutačno sam na sredini, ali polako vučem na pozitivu.
Što smatra svojom najvećom pogreškom u Londonu?
- Jednostavno, u utorak navečer u onom finalu nisam bila ja. Da, to je bio moj maksimum, ali svi znaju da inače mogu više.
Ni jučer nije htjela o zdravstvenim tegobama koje su je mučile cijeli dan uoči finala. O crijevnoj virozi, koja ju je prilično izmučila.
- Nema više smisla to prepričavati. To je bilo u utorak, a ja sam se već danas okrenula u glavi prema Dijamantnoj ligi u Zürichu koja me čeka 25. kolovoza. Treba se na to koncentrirati. Zürich, pa Hanžek pet dana kasnije i onda “off”. Na more. Uživati dva tjedna. Pa sve ispočetka. Znate... Prije dvije godine ja bih potpisala sve ovo.
Ovo četvrto mjesto.
- Realno gledano, mi smo poslije operacije molili Boga da bacim normu za Europsko prvenstvu u Amsterdamu prošle godine. Da mi je netko prije dvije godine rekao da ću ući u svjetsko finale, mislim da bih samo za finale potpisala odmah. Zato, nema smisla gledati ovo negativno. Dogodilo se. I to s razlogom. Možda mi ovo bude veća lekcija, nego neke druge stvari. I koliko god glupo zvuči, bolje da se sada dogodilo, nego kasnije. Treba prihvatiti i loše dane i poraz i izvući maksimum iz toga. Kako bih drukčije učila?
Prva ‘puna’ sezona
Ponovila je još jednom, “i trener i ja bismo ovo četvrto mjesto potpisali prije dvije godine”.
- Znamo koliko smo toga prošli, kako je bilo, koliko smo se namučili, koliko je suza bilo, koliko sam se živcirala... Neki su govorili da nema šanse da se od takve ozljede vratim. U ove dvije godine nama je svako natjecanje škola, pozitivna škola prije svega. Krenuli smo od dna i sad smo tamo gdje smo trebali biti. Bili smo mi i na većem dnu...
Dobro, zar je njoj četvrto mjesto na svijetu doista dno?
- Ma, ne mislim da je ovo dno, samo kad se sjetim što smo prošli, kakav je put bio...
Zamjera li sama sebi što iz finalne noći?
- Ne. Ponavljam, neću na negativnu stranu. Ako padnem na negativu, teže se dignuti. Dogodilo se s razlogom i dobro je da se dogodilo sad.
Misli li da je možda sama sebi stvorila pritisak za London?
- Možda nesvjesno. Kad znaš koliko si sposoban a ne uspiješ kontrolirati tu veliku želju. A ja sam jako svjesna koliko sam spremna, koliko vrijedim. Ali kad podvučem crtu, ne zamjeram si ništa.
Trener Andrej Hajnšek uvjeren je da ćete već na sljedećem SP-u 2019. godine u Dohi biti pobjednica.
- Ako trener tako kaže, onda budem - nasmijala se.
- Iskreno, ja sam tek jučer ujutro vidjela da mi je do bronce trebao 31 centimetar. I to govori koliko tu večer nisam bila na stadionu.
No, zato će sve napraviti da na sljedećem velikom prvenstvu, Europskom prvenstvu u Berlinu iduće godine bude - Sara.
- Znate, ovo je meni tek prva potpuna sezona. Sezona gdje sam u kompletnom programu Dijamantne lige, u kojoj sam imala i EP do 23 godine i sada Svjetsko. Mijenjala sam države, gradove, letove, čak sam mislila da ću se još i teže priviknuti na sve to, da će biti teže, a u biti ispalo je fenomenalno. Uhvatila sam ritam, nisam ni znala da ću biti u vrhu Dijamantne lige, navikla sam se na taj ritam.
Sport i fakultet
Naviknut će se i na svjetska prvenstva, ovo joj je ionako tek prvo.
- Ne znam koliko me još svjetskih prvenstava čeka. Ne znam do kada ću biti tu. U svakom slučaju, pokušat ću čuvati zdravlje pa dokle ide. Sport mi je prioritet, iako bih uskoro željela i završiti fakultet, a vidjet ćemo koliko će taj moj cijeli put trajati.
Prvo sljedeće na njezinu putu je lov na prvi dijamant u karijeri. A svakoj ženi jedan dijamant uvijek dobro dođe...
- Pa da - nasmijala se.
- Iako, više su mi zlata zanimljiva, ovo što ti stave oko vrata.
Što očekuje od sebe onda u tom dijamantnom finalu?
- Da budem ja. Da budem Sara. I u Zürichu i na Hanžeku. Onakva Sara kakvu svi na neki način znaju.