Doktor Tomislav Madžar, savjetnik za sport predsjednice države, nedavno je temeljem odluke Vlade RH imenovan predsjednikom Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za toksikologiju i antidoping (HZTA).
Koja je, u najkraćim crtama, temeljna razlika između negdašnje HADA-e, koja je ukinuta, i HZTA-a? Je li HZTA jedina ustanova u Hrvatskoj koja surađuje s Svjetskom antidopinškom agencijom (WADA)?
- Hrvatska antidopinška agencija osnovana je 2007. kao neovisna i samostalna antidopinška agencija i 2010. priključena Hrvatskom zavodu za toksikologiju, čime je nastao današnji Hrvatski zavod za toksikologiju i antidoping. To je spoj toksikologije i antidopinga u sklopu kojeg djeluje antidopinška služba, iz čega, na žalost, proizlazi gubitak samostalnog rada, što je jedan od najbitnijih uvjeta WADA-e. Kako je negdašnja HADA potpisala WADA-in Svjetski antidopinški kodeks, nasljedno i HZTA surađuje sa Svjetskom antidopinškom agencijom, a isto čini i Hrvatski olimpijski odbor - objašnjava Madžar.
- Doping je velika prijetnja sportu diljem svijeta, on potkopava načela otvorenog i poštenog natjecanja. On je demotivirajući čimbenik za sport te svakog sportaša i njegove rezultate stavlja u najgori mogući položaj. Između ostalog, doping je i velika prijetnja zdravlju pojedinca. Iz navedenih razloga borba protiv dopinga u sportu mora biti strateški važna, kako na nacionalnoj, tako i na globalnoj razini.
Čuvanje 10 godina
U posljednjih nekoliko tjedana u Hrvatskoj smo imali tri-četiri slučaja dopinga u sportu ili sumnje u takvo što. Dok je slučaj s hokejašima na ledu i trenerom Mladosti dosta jasan i zaključen kaznama, kakvo je stanje s taekwondo reprezentativcem Vedranom Golecom?
- U slučaju hokejaša Mladosti riječ je sankciji u ukupnom trajanju od 10 godina. Podržavam tu odluku kao jedan od načina za pravedniji i čišći sport te pozivam na to da se rezultati prihvate onakvima kakvi jesu i da se dopingirani sportaši kazne. Što se tiče Vedrana Goleca, HZTA još uvijek nije dobio službenu obavijest Međunarodne taekwondo federacije i nije upoznat sa svim detaljima.
U komisijama HOO-a, HRS-a, HNS-a i IHF-a
Budući da je upravo u “slučaju Golec” navedeno da je sportaš bio pozitivan na pregledu obavljenom u veljači 2016, a rezultat je obavljen tek prije koji tjedan, koliko se dugo čuvaju uzorci krvi i urina uzeti od sportaša za antidoping? Ili preciznije, mogu li se isti uzorci s napredovanjem u novim tehnikama za otkrivanje dopinga, testirati i po nekoliko puta?
- Uzorci se po novim pravilima čuvaju 10 godina. Po Kodeksu, čija su pravila vrijedila do 1. siječnja 2015, uzorci su se pohranjivali na 8 godina. Međutim, zbog napretka analitičkih metoda, koje su iz godine u godinu sve osjetljivije i učinkovitije, odlučeno je da se određeni uzorci čuvaju 10 godina da bi se s vremenskom odmakom mogao analizirati biološki uzorak nekog sportaša - veli Madžar.
Bili ste u liječničkom stožeru hrvatskih reprezentacija u rukometu i nogometu, kao i u GNK Dinamo. Jeste li još uvijek dio tih stožera, poglavito nakon imenovanja za predsjednika Upravnog vijeća HZTA?
- Zbog pokretanja vlastite zdravstvene ustanove za medicinu rada i sporta, zamrznuo sam svoje dužnosti i djelovanje na spomenutim pozicijama. Ostajem član zdravstvenih komisija HOO-a te Nogometnog i Rukometnog saveza kao i Međunarodne rukometne federacije te ću s kolegama članovima navedenih komisija intenzivno raditi na strateškom razvoju i pozicioniranju hrvatske sportske medicine u svjetskim okvirima.
Najveći doping skandal u svijetu sporta pojavo se prije godinu dana, malo prije OI u Rio de Janeiru. Vjerujete li da je Rusija jedina država koja je posljednjih godina sustavno radila na dopingu svojih ponajboljih sportaša i zataškavanju ili sprečavanju otkrivanja dopinga, što pojednostavljeno stoji u McLarenovu izvješću objavljenom početkom prošle godine?
- Ruski je slučaj specifičan i pomalo podsjeća na negdašnji DDR i njegov sustavni doping, takozvani “doping pod pokroviteljstvom države”. Stekao se dojam kao da je to jedina država koja se vodila takvom sportskom politikom. Nezahvalno je izgovarati imena nekih zemalja u tom kontekstu. Istina je da je doping široko rasprostranjen i duboko ukorijenjen u svim sportovima i svim državama. Malo je imunih na doping, na žalost i na štetu sporta.
Postoje li sportovi, odnosno sportaši koji su “skloniji” dopingu od ostalih?
- Tradicionalno to su biciklisti, međutim, oni više nisu prvi na ljestvici najdopingiranijih sportaša. Trenutačno su četvrti prema WADA-inu izvješću. Ispred njih su dizači utega, atletičari, bodybuilderi. U samom vrhu su i boks, hrvanje, nogomet, košarka. Logično je pretpostaviti da će u šahu opasnost od uzimanja dopinga biti bitno manja, nego kod atletičara, triatlonaca, plivača…
Kakvo je stanje glede hrvatskih sportaša i dopinga, njegove učestalosti, borbe proti dopinga? U kojoj su mjeri hrvatski sportaši upoznati s ovim problemom, ili drugim riječima, koliko su oprezni - od uzimanja lijekova do prehrane?
Treba se savjetovati
- Godišnji prosjek u Hrvatskoj bi bio 10-ak otkrivenih slučajeva. Taj broj ne djeluje veliko, ali unatoč relativno malom broju testiranja, HZTA je u proteklom razdoblju uspjela otkriti primjenu najsuvremenijih dopinških tvari, poput selektivnog modulatora androgenih receptora ostarina, rekombinantnog eritropoetina i čimbenika koji djeluje na otpuštanje hormona rasta pralmorelina. Ne znam koliko su naši sportaši odlučni u namjeri dopingirati se, ali edukacija i prevencija sportaša, trenera i svog sportskog osoblja važna je kao i sustavno testiranje te je jedini način da se sport očisti, ili kao u našem slučaju, održi čistim od dopinga. Zdravstvena komisija HOO-a organizira simpozij za sve naše trenere, sportaše i sve ostale zainteresirane sudionike. Naime, ponekad sportaši iz apsurdnih razloga i neznanja “padnu” na dopinškoj kontroli i često krivac bude dodatak prehrani. Zbog toga su svaka vrsta edukacije, savjetovanja, prevencije koju provode HZTA, HOO ili matični savezi dobrodošle i hvalevrijedne jer su to ustanove kojima se svi sportaši mogu obratiti i tražiti savjet.