Dina Levačić ostvarila je svoj san, piše Slobodna Dalmacija.
- I da više nikad ne otplivam ni jedan maraton, a to ne dolazi u obzir, bit ću zadovoljna i sretna - rekla je Dina na dočeku njoj u čast u splitskoj Zračnoj luci nakon što je ostvarila najveći podvig u karijeri - preplivala je La Manche! Prva je Hrvatica kojoj je to uspjelo i tek šesta osoba uopće koja je unutar svega 90 dana osvojila prestižnu trostruku krunu. Prije La Manchea otplivala je oko otoka Manhattana kao i kanal između Cataline i Los Angelesa. Već je sada postala legenda splitskog i hrvatskog plivanja, ali i svjetskog. A tek joj je 21 godina! U splitskoj Zračnoj luci dočekali su je brojni čestitari s buketima cvijeća, gradonačelnik Solina Dalibor Ninčević, prijatelji i novinari. Nije se tome Dina nadala. Bila je vidno izmorena, ali presretna i ispunjena.
- Još nisam svjesna što sam napravila. Tek kad sam upalila mobitel i vidjela sve te čestitke znanih i neznanih ljudi došlo mi je do glave - rekla je Dina koja je stigla u pratnji ponosnih roditelja, mame Željane i tate Mladena.
Jedanaest sati i 42 minute bile su potrebne Dini da prepliva taj kultni kanal koji dijeli Veliku Britaniju i Francusku. Umjesto planiranih 34 kilometra, zbog nezgodnih struja francusko je tlo dotakla tek nakon 46 kilometara!
- Početak je bio dosta težak jer me odmah uhvatila mučnina. Nekoliko puta sam povratila i srećom izbacila to što me mučilo. Nakon dvije trećine puta vidjela sam Francusku, ali nikako doći do nje. Psihički je to bilo teško, ali i fizički jer me sve počelo boljeti. Zadnjih sat i pol bilo je baš naporno, no to sam i očekivala - prepričava Dina koja je u more skočila u nedjelju oko 7 ujutro u vrlo hladnim uvjetima.
More je bilo na 16 stupnjeva, a zrak na oko pet. Krenula je iz blizine Dovera, inače jednog od gradova prijatelja Splita. Eto, u ovom slučaju Dover je bio prijatelj i Dini, donio joj je sreću nakon šest dana iščekivanja. Naime, Dina nije imala točan termin ulaska u more već je samo znala da će to biti između 12. i 18. rujna. Ovisilo je o uvjetima.
- Svi oko mene bili su nervozni, a ja sam po običaju bila najnormalnija, haha. Kad smo došli tamo rekli su mi da prije petka sigurno neću plivati. Budući da ni u petak vrijeme nije bilo dobro, znala sam da prije nedjelje neće biti ništa. A u nedjelju smo imali kartu za povratak pa smo morali kupiti nove, produžiti smještaj, automobil... Roditelji koji su svoju kćer pratili iz broda ni u jednom trenutku nisu posumnjali u nju.
- Kad je njoj najteže, znan da će završit. Ona je jednostavno takva. Kad nešto zacrta, to i ostvari - kaže otac Mladen, dok majka Željana dodaje:
- Kad je stigla na 5-6 kilometara od obale, znala sam da će doći do cilja.
Kakav je bio osjećaj napokon dohvatiti francusko tlo?
- Veliko olakšanje! Teret mi je pao s ramena. Nisam bila nervozna zbog sebe nego zbog ljudi koji su bili uz mene. Osjećala sam da dugujem to njima bez obzira koliko bilo teško. Nikad se u životu nisam toliko umorila. Hladnoća i psihološki teret puno su veći problem od kilometraže. Bila sam dehidrirana, ali nakon skoro 12 sati plivanja nemoguće je proći bez posljedica - priznala je Dina, otkrivši i najoriginalniju čestitku koju je primila.
- U jednoj je poruci pisalo 'Udaj se za mene', haha. Ne znam od koga je poslano. Što sad, koji je sljedeći cilj?
- To me svi pitaju, nemam pojma. Sad se želim dobro odmoriti iduća dva tjedna prije nego počne fakultet.
E, da. Fakultet. Za dva tjedna Dina se vraća u svoju zbilju. Jučer se „borila" protiv La Manchea, a sutra će učiti u knjižnici za ispit. Čeka je četvrta godina Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu koji za sada odrađuje bez problema.
Nada li se, ipak, ponekom sponzoru nakon ovog pothvata?
- Ne nadam se nikakvoj zaradi niti je želim. Ovo radim iz čiste ljubavi. Samo se nadam da će se pojaviti netko da barem budemo na nuli. La Manche je financijski izgurala uglavnom moja obitelj uz malu pomoć Grada Solina, mog matičnog Kluba daljinskog plivanja Split te malih donatora kojima sam beskrajno zahvalna - zaključila je Dina koja je požurila kući.
Spavati! Zasluženo.
Obitelj sve financirala
Cjelokupni projekt Dine Levačić i La Manchea nije bio nimalo jeftin. A sponzora i ljudi (ili institucija) željnih pomoći nema puno.
- Sve nas je koštalo oko 200 tisuća kuna. Pomogli su nam mali donatori, nešto smo se i zadužili, ali nećemo se žaliti. Vridilo je! - rekao je tata Mladen i osvrnuo se na prethodni dan.
- Ujutro nas je dočekala gusta magla i niska temperatura. Bilo je kao u britanskim filmovima, Agatha Christie i to, haha. Kad se sunce diglo, bilo je neloše, porasla je i temperatura. Kako smo se približavali francuskoj obali, Dini se smanjila brzina i bilo joj je sve hladnije, ali se borila do kraja. Majka Željana iz broda je izvještavala javnost prijenosom uživo putem Facebooka. Po običaju, nije bila spokojna, a jučer je na dočeku plakala od sreće.
- Ja sam po naravi vrlo temperamentna, ne mogu samo sjediti i gledati. Moram navijati i bodriti. Da sam znala za Dinine probleme od početka, bila bih puno nervoznija...
Presretna sam, iako još nismo svjesni ovog podviga. Dina je ispunila svoje snove!