Četvrtak je bio dan premijernog nastupa Ivana Perišića na turniru Svjetske serije u odbojci na pijesku. Trebala je, doduše, premijera bili puno glamuroznija, u srijedu navečer, pod reflektorima, na centralnom terenu u uvali Peškera, gdje su tribine za 4.200 ljudi, no, olujno nevrijeme koje se spremalo cijelo popodne i koje je umalo zaobišlo Poreč, ipak je pokvarilo cijeli ugođaj baš uoči “povijesnog” meč.
U Poreču se nekako stalno ispisuje povijest Major serije, tu je krenuo cijeli ovaj superspektakl, tu se sada okreće nova stranica uvođenjem planetarno popularne nogometne zvijezde, koja je dobila pozivnicu za glavni turnir. Neki igrači na Touru na to gledaju blagonaklono, nekima baš i nije drago, ali javno nitko ne negoduje, ipak je u ovom sportu važan spektakl, a s Perišićem su to i dobili.
Bio je ukočen
Dakle, prvo je u srijedu cijeli večernji program prebačen na terene ispod hotela Zagreb, 500-tinjak metara od Peškere, da bi oluja sve to pomela i odgodila za sutradan. Četvrtak je pak osvanuo sunčan i vjetrovit, s čistim nebom i prilično uzburkanim morem. Ivan Perišić i njegov partner Nikša Dell’Orco svoj su meč u skupini A igrali ujutro u 9.00 sati, daleko od ekskluzivnog termina. Kao posljednjerangirani između 32 para, dobili su najneugodnijeg suparnika za uvertiru, prvorangirane na turniru, Brazilce Alvara Magliana de Morais Filha i Saymona Barbosu Santosa, momke koji su ove godine već osvojili prvi turnir Major serije, u veljači na Floridi, u Fort Lauderdaleu.
Izgubili su Ivan i Nikša, naravno, zar je netko očekivao išta drugo, jer ako je, onda baš i nema ppreviše veze s odbojkom. Ostali su u oba seta na 10 poena, no, ono što je najvažnije - nisu se osramotili. Odigrali su zapravo sasvim solidan meč. Naravno da su sve oči bile uprte u Ivana jer Nikša je već etablirani pjeskaš za kojega se znaju dometi i limiti, no, bilo je vrijedno pogledati što može jedan od najboljih vatrenih nogometaša.
A može dosta, stavili bismo čak “neku paru” na okladu da bi ovaj par na prvenstvu Hrvatske uz malo sreće dogurao do borbe za medalju. Jasno, i uz malo više treninga jer nije se dovoljno naći samo nekoliko puta zajedno na “haklu”.
Ivan je atlet u punom smislu riječi, fizički silno potentan, ali i jako motiviran za odbojku na pijesku. Možda je bio malo previše ukočen u tom ranojutarnjem meču, možda se i sam intimno pribojavao da se slučajno ne osramoti pa se ruka u nekim situacijama malo skratila, nekako se stjecao dojam da je veći dio prvog seta bio u nekom laganim grču. No, kasnije, kada se opustio, kada su Brazilci već opako vodili, uostalom, u oba seta bilo je gotovo slično kretanje rezultata, i njegova je igra bila bolja.
Ono što je primjetno “na prvu”, je da ima više nego solidan prijem servisa, što je zapravo jedan od težih i možda najvažnijih elemenata u odbojci. Brazilci su, naravno, servisima gađali baš njega, između ostaloga da ga natjeraju da baš on napada trećom loptom, gdje je ipak nešto slabiji.
Tijekom meča na terenu bez ograde, rekosmo, puno manje glamuroznijem od centralnog u uvali Peškera, gdje je publika tik uz pijesak, bilo je i ponešto navijanja, ali sve nekako mlako, u skladu s jutrom.
No, svima je bilo jasno da ovo nije običan meč, čak je i slovenski sudac bio je prilično impresioniran što se uspio rukovati s Perišićem, linijski sudac se i poslikao s njim, a zgodno je bilo vidjeti na kraju promjenu dresova, baš kao nakon nogometne utakmice, nešto što se na odbojci nikada ne radi.
Alvaro Maglian de Morais Filho prvi je nakon susreta prišao Perišiću i zatražio njegov dres, nudeći svoj.
Ivan je već tada bio okružen svom silom fanova, većih ili manjih, koji su se željeli fotografirati s njim i gotovo je svima ispunio želju, ljubazno, sa smiješkom na licu, ali bez previše priče. Jednostavno, izjava nema i točka.
Iako je nešto kasnije, odlazeći s terena prema automobilu koji ga je spreman čekao, u pratnji zaštitara i neumorne Nike Fleis, na jedno novinarsko dobačeno pitanje “kakvi su dojmovi s prvog meča”, uzvratio:
Uživam u odbojci
- Super, uživam, odlično mi je ovdje jer da nije, ne bih bio tu.
No, onda je sijevnulo još jedno pitanje u hodu, “je li vam klub dao odobrenje za ovaj nastup?”, na što se samo okrenuo i u pola glasa prozborio:
- Eto, već ste počeli s glupim pitanjima.
I to je bilo sve od Ivana za sada.
Ni njegov partner Nikša, koji je još dugo ostao uz terene, nije puno više rekao od kurtoaznih izjava tipa, “drago nam je što smo tu, uživali smo u meču...“.
Zato je 27-godišnji 185 cm visoki Brazilac Alvaro, koji od ove sezone igra sa 202 cm visokim zemljakom Saymonom, koji osim pecanja i konjskih utrka obožava nogomet, bio puno razgovorljiviji:
- Mi Brazilci jako volimo nogomet i bila mi je velika čast igrati protiv jednog takvog poznatog nogometaša. Odbojka na pijesku u svim segmentima raste, zato je i lijepo vidjeti među nama jednog takvog nogometaša.
Kakav vam je bio osjećaj igrati protiv nogometne zvijezde?
- Perišića nisam znao od prije, samo preko TV-a, znam da igra u Interu, znam sve o hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji, kao pravi Brazilac pratim sve što se nogometa tiče. Bilo je baš zabavno, svaki put kada bismo mijenjali strane, nešto bi prokomentirao sa mnom i definitivno ću se sjećati ovog dana i ovog meča zauvijek.
Što mislite o njemu kao odbojkašu?
- Dobar je, fizički je iznimno spreman. Nogomet je skroz drukčiji sport, ali mu je njegova fizička sprema pomogla kod igranja, a također mu dosta pomogao i partner. Bilo mi je zgodno vidjeti da je nekoliko puta pokušavao odigrati loptu nogom, to nisam nikada prije vidio, mislim da to samo on može. Svakako je iznenadio odbojkaškim znanjem.
Ima li sličnih primjera u Brazilu da neka nogometna zvijezda zaigra odbojku na pijesku na nekom službenom natjecanju?
- Ne koliko ja znam, to nisam nigdje vidio. Imam prijatelja u Brazilu koji igra nogomet u nekim nižim ligama, a u slobodno vrijeme igra i nogomet na pijesku i koketira malo i s odbojkom na pijesku. Ali on nije neka marka u nogometu. Mi sportaši kada smo na odmoru, volimo probati nešto drugo, nešto što nadopunjava naše treninge.