Život ponekad piše pomalo nevjerojatne priče, a jedna takva je i priča Zorana Čulka, Slovenca koji već deset godina radi kao snimatelj naše rukometne reprezentacije. Dok svi spavaju Čulkan, kako ga svi zovu, priprema isječke i snimke utakmice našim izbornicima. To traje noćima i još se nije umorio.
Tek kada izborniku na kvaku objesi USB-stick, može predahnuti, no, čim je izbornik na nogama, i on je. Često je znao preskočiti noći i danas je jedan od omiljenijih likova u našem stožeru. Uvijek spreman na zezanciju, uvijek na svoj račun, a priča o njemu i njegovu životu, i poslovno i privatno, izgleda pomalo nevjerojatno.
- Nakon 40 godina što nismo znali jedni za druge, u Hrvatskoj sam pronašao brata i sestru. Mi smo od istog oca, ali različite majke, oni su Hrvati, žive u Zagrebu i teško je riječima te stvari opisati.
Kako se uopće dogodilo?
- Brat je išao na skijanje u Kranjsku Goru, krenuo u Rimske toplice tražiti obitelj. Biskup mu je rekao da tu nema Čulka, ali zna da ima u Radečama. Došao je u kafić, koji je bio moj, predstavio se, mene nije bilo, ali su me odmah zvali i rekli “dolazi, ovaj je isti ti”.
I kada ste se spojili...
- A možete misliti... Danas smo nerazdvojni. Istina, brat više sliči na drugog brata, a ja više na sestru. Njih dvoje Mirjana i Mirek su blizanci i rodili su se dva mjeseca prije mene.
Imate još braće i sestara?
- Imam dva brata u Sloveniji Albina i Zvonka.
Imate i obitelj?
- Oženjen sam 30 godina. Supruga je Metka, imam sina Juru, koji je magistar arhitekture, i kćer Nežu, koja završava fakultet u Ljubljani. Nisam često kod kuće, ali kaže mi supruga, “idi, to ti je posao, to je jednom u životu”. Ona zna da to volim raditi i ima razumijevanje za sve. Svi navijaju za tatu i za Hrvatsku.
OPŠIRNIJE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SN-A!