Hanza Media/Tom Dubravec

NEOBIČNA PRIČA

HRVATICA KOJA JE UZBURKALA DUHOVE PRELASKOM U ZVEZDU OTKRILA SVOJ NEVJEROJATAN ŽIVOTNI PUT Znam da je bio rat, ali što sam ja imala s time kao dijete?

AUTOR:
    • Vedran Babić

  • OBJAVLJENO:
  • 05.10.2017. u 08:46

  • Nije baš uobičajeno da se bavite rukometom, iz okolice ste Splita, talentirani, a prvi put za klub iz grada pod Marjanom zaigrate - tek s 28 godina!?

    Ali tako to ide u životu. Barem u životu Danijele Mistrić, cure iz Dugog Rata čija rukometna priča nipošto nije obična. Od rodnog mjesta preko Ljubuškog, Beograda, Mađarske, Turske i Farskih Otoka stigla je ovog ljeta do prvoligaša Splita 2010. Opet je doma nakon gotovo deset godina u inozemstvu, piše Slobodna Dalmacija.

    - Budimo realni, svi odu vani prvo zbog novca, ali nešto sam zaradila i zaželjela se kuće. Propustiš puno toga pa ti fali. Morala sam se vratiti ovamo napuniti baterije. Split me pozvao i prihvatila sam. Još se uklapam, ali barem sam na svome – govori nam u uvodu simpatična Danijela.

     

    Ovce bleje ispod prozora

    Nakon brojnih godina života na tuđoj grudi naučila je cijeniti svoju, pogotovo nakon najfriškije dvogodišnje epizode na Farskim Otocima. Točnije, u mjestašcu Vagur na otoku Suduroy. Cijeli otok broji oko pet tisuća stanovnika, a koliko je cijela država daleko dovoljno govori da vam do nje od Kopenhagena treba gotovo dva i pol sata leta!

    - Trebalo mi je vremena da se uklopim, a onda kad sam se opustila postala sam najbolji strijelac i igrač. Gledaju me kao boga. I sad me zovu, ali jednostavno više nisam mogla.

    Hanza Media/Tom Dubravec
     

    Razloga je bilo nekoliko.

    - Sunce bih vidjela jednom mjesečno. Šest mjeseci bio bi dan, a šest mjeseci noć. Tamo je uvijek neka kiša i zima, a kapu i šal nosila bih cijele godine. Toga mi je bilo preko glave. A ovaca je na svakom koraku. Blejale bi mi ispod prozora, haha.

     

    Nedostajala joj je i domaća spiza. Klasika.

    - Ma, falili su mi moji doma, obitelj i prijatelji. Klima također. ‘Ko se nije maknuo odavde, nije svjestan gdje živimo. Dišem punim plućima!

     

    Ta vedrina i radost očito se prenose i na Danijeline igre jer je ona zajedno sa suigračicama krenula odlično u novu sezonu. Dvije utakmice, dvije pobjede.

    - Možemo biti u prvih pet. Još se moramo uigrati da bi to bolje izgledalo. Krasit će nas obrana i brza krila. Brzi rukomet.

     

    Danijela je druga najstarija u svlačionici te je prihvatila ulogu vođe, svjesna da će zbog iskustva upravo ona morati preuzimati odgovornost u kritičnim trenucima. S klubom je na otvorenom ugovoru, što znači da u svakom trenutku može otići, ali želja joj je ostati do kraja sezone i tek onda odlučiti što dalje. U sportskom i privatnom smislu.

    - Dok sam u Splitu, tražim odgovor na pitanje što mi je prioritet u životu. Još sam na vagi.

     

    Ako joj zbog nečega nije krivo što se vratila, to je sljedeće:

    - Vani te svaka domaća igračica gleda kao da si joj došla uzeti poziciju ili novac koji je ona trebala dobiti. Uz to, odnosi znaju biti baš hladni, kao recimo u Szegedu koji je najveći klub u kojem sam igrala. Na Farskim Otocima nije bilo tako. Super su me prihvatili jer sam se baš borila za klub.

     

    Bili ste i u Turskoj?

    - Da, u Ankari. Ali nije mi bilo lijepo tamo. Grad je tijesan, a ljudi mi nisu legli. Nije sve kao u njihovim serijama, haha! I ne znaju puno o rukometu. Kad si vani i nemaš se kome pojadati, zna biti teško, no to te izgradi kao sportaša i osobu.

     

    Beštimje u Zagrebu

    Danijela je široj javnosti postala poznata 2010. godine kada je iz Ljubuškog prešla u beogradsku Crvenu zvezdu i uzburkala duhove u našoj sredini. Nije pogriješila. Dapače. Kaže kako su joj četiri godine provedene u tom klubu bile najbolje.

    - Znam da je bio rat, ali što sam ja imala s time kao dijete? Nisam odgojena u mržnji i nitko od mojih nije imao ništa protiv odlaska. U Beogradu su me super primili, njima je bila baza slušati kako pričam na dalmatinski! Nikakvih problema nije bilo. Jedino su mi ostali dužni neke novce.

     

    Jedinu pravu neugodnost u dresu Zvezde Danijela je doživjela u – Zagrebu. Igrali su protiv Lokomotive u Challenge kupu.

    - Ja da ću pucati penal, a s tribina me psuju da sam Srpkinja. Nisu znali da sam ustvari Hrvatica!

    CIJELI ČLANAK MOŽETE PROČITATI OVDJE.

    Iz drugih medija