Tragična vijest iz Berlina ponovo nas je odvela u neke sfere koje nemaju dodira sa sportom. Umjesto mogućeg berlinskog derbija Uniona i Herthe ili čuvenog obilježavanja Božića na stadionu od strane navijača Uniona, medijski prostor preplavile su slike kamiona koji je prekjučer Berlin zavio u crno.
Podsjetimo, još uvijek nepoznati počinitelj kamionom se zaletio među ljude koji su pohodili božićni sajam na Breitschreidplatzu u Berlinu te usmrtio 12 i ranio još 54 osobe. Ulicama njemačke prijestolnice zavladala je panika. Ružne slike iz Pariza ili Istanbula još nisu zaboravljene, a već su se pojavile nove koje remete svakodnevicu. Također, zlosutno zvuči izjava šefa njemačke policije da se slični napadi mogu očekivati i u budućnosti.
Damir Kreilach je bivši veznjak Rijeke, koji posljednje tri godine igra u redovima berlinskog nogometnog drugoligaša Uniona. Iako se u subotu vratio u Hrvatsku, vijesti iz Berlina šokirale su ga.
- Mogu samo zahvaliti Bogu što smo već u subotu obitelj i ja došli u Rijeku pa smo izbjegli cijelu tu situaciju. Nije ugodno ni ovako, a ne želim ni pomisliti kako bih se osjećao da sam bio u Berlinu. Kada gledaš televiziju ili čitaš po internetu ne možeš vjerovati da se takvo što može dogoditi u gradu u kojem živiš, a spoznaja da je danas na žalost to moguće pomalo je zastrašujuća - kaže rođeni Vukovarac, dodajući da se radi o mjestu na kojem je i on često boravio s obitelji ili suigračima.
- To vam je kao Korzo u Rijeci, Trg bana Jelačića u Zagrebu ili Riva u Splitu. Centar grada u kojem se okuplja većina ljudi, gdje se pije kava, gdje se održava jedan od najvećih božićnih sajmova u Berlinu. Baš zbog toga mnogi građani i turisti dolaze u ovaj dio grada. Na žalost, dolazi vrijeme da ćemo se osjećati sigurnima samo u svojim domovima, jedna sekunda može ti promijeniti cijeli život pa se zapitaš kako otići čiste glave negdje prošetati.
Ističe Kreilach i da se čuo sa suigračima koji su u Berlinu, koji su mu prenijeli da je preporuka policije da ljudi ostaju kod kuće, ali što se ostalog tiče nema nekih vidljivih problema. Bez obzira što je Berlin i ranije bio spominjan kao meta terorističkih napada.
- Znam da su prije nekoliko mjeseci postojale naznake napada u Berlinu, ali policija je reagirala na vrijeme. Na ovo što se sada dogodilo očito se nije moglo reagirati. Teško je prihvatiti da se takvo što može dogoditi u tvojoj blizini. Meni će ovo biti dodatno upozorenje. I do sada smo izbjegavali mjesta gdje se okuplja puno ljudi, odlazili smo u šetnju i gdje se dogodila ova tragedija, ali u vrijeme kada nema velike gužve. Ove zadnje dvije godine stvarno su pokazale da moraš stalno biti na oprezu i gledati kada i gdje ćeš izaći.
Da nije bilo ovih ružnih slika koje, 2016. godina bila bi sigurno upečatljiva za Damira Kreilacha. Osim što je supruga Ivana rodila kćer Miu, iza hrvatskog veznjaka uspješna je nogometna godina. Nakon pola sezone u 2. Bundesligi Union se nalazi blizu mjesta koja vode u elitu.
Prešlo sve granice
- Na petom smo mjestu, ali moglo je bolje. U posljednjoj utakmici smo ispustili pobjedu tako što se lopta od sutkinje odbila suparničkom napadaču, koji je zabio za izjednačenje. Prvenstvo je još dugo, u 2. Bundesligi je svaka utakmica derbi, ali igramo dobar nogomet, Jens Keller nas sjajno vodi i siguran sam da ćemo se do zadnjeg kola boriti za ulazak u Bundesligu.
Kreilach već duže vremena igra na visokoj razini. Prošle sezone bio je među vodećim strijelcima lige iako igra u veznom redu, a zadovoljan je i učinkom u dosadašnjem dijelu sezone, u kojem je postigao četiri pogotka. Na stranu ovi posljednji događaju, u Berlinu uživa igrati, što se i vidi po brojnim pohvalama koje dobiva, zbog čega je kod njega tinjala nada da će se naći i na izbornikovu popisu za Kinu. Prvenstvo u 2. Bundesligi se nastavlja krajem siječnja, Union mu ne bi radio probleme…
- Na žalost nije bilo kontakta, vjerojatno je cilj izbornika bio vidjeti igrače iz HNL-a, ali nadao sam se da bismo se moj suigrač Roberto Punčec i ja mogli naći na popisu. Lagao bih kada bih rekao da mi nije žao, ali uvijek sam se u životu vodio da ne treba pričati po novinama, nego na terenu davati maksimum, a onda će to već netko i prepoznati - zaključio je Damir Kreilach.
Užas u Berlinu prošao je bez posljedica za naše rukometne reprezentativce. Trojica su u dresu Füchsea - Jakov Gojun, Drago Vuković i Krešo Kozina. I koliko je cijela ta priča blizu svih nas govore najbolje riječi Jakova Gojuna.
- Evo baš prolazim autom pokraj mjesta gdje se dogodio teroristički napad. Strašno je to kao spoznaja. Valjda ima milijun TV-ekipa koje izvještavaju s mjesta gdje se dogodilo, a ja polako na trening.
Kako je u gradu?
- Puno toga je blokirano, sugestija je da ljudi ne idu na mjesta za masovna okupljanja, jer postoji veća opasnost da će se netko odlučiti na taj sumanuti čin. Činjenica jest da se struktura ljudi posljednje vrijeme promijenila, da ih je previše došlo, ali ovo je ipak prešlo granice. Sad razmišljam, na našoj je svakoj utakmici po 10.000 ljudi, za koji dan igramo s Göppingenom, sve je to OK s kontrolama koje su pojačane i rigorozne, ali nikad ne znaš kakve stvari su nekome na pameti. Nema straha, ali nije ugodno u svakom slučaju.
Sve blokirano
Postoji i detaljniji dio priče.
- Ja ne stanujem blizu tog događaja, ali sam tu večer bio kod prijatelja koji stanuje valjda 400 metara od mjesta tragedije. Čula se hitna, no na to nitko ne obraća posebnu pozornost, jer je u velikom gradu stalno neki hitan slučaj. No, kada je krenula hitna za hitnom, bilo je čudno. Izašli smo na cestu i već je sve bilo blokirano.
Četiri dana prije…
- Sjedili smo Vuković, Nenadić, Kozina i ja s obiteljima baš na tom mjestu, druženje, opuštanje, predbožićna atmosfera uz kuhano vino, meso… Naša djeca su se igrala i niti na kraj pameti ti nije da bi se tako nešto uopće moglo dogoditi. Sledim se… Doista tužno - zaključit će taj dio priče Gojun.
Još dvije utakmice ostaju, pa se priključuje reprezentaciji koju očekuje Svjetsko prvenstvo.
- Dobio sam slobodno do početka sljedeće godine da malo predahnem, ali onda se uključujem i idemo dalje prema Francuskoj. Samo da se ovakve stvari ne događaju, strašno, nemaš ponekad riječi kojima bi rekao što osjećaš. Gledam ljude, u šoku su. Tužno u kakvom vremenu živimo…