Zlatko Saračević danas je trener Dubrovnika. Zlatna ljevica iz Atlante dugo je u trenerskim vodama, bio je uz Zametu, vodio mlade zagrebaše, bio pomoćnik Dvoršeka i Vujovića, sada je u Gradu i pokušava ga podići do hrvatske elite, da ne bude samo vaterpolo dubrovačka sportska priča.
Uz sve u rukometu, Saračević je i komentator RTL-a na posljednjim velikim natjecanjima, ali i čovjek čije se ime ne previše glasno, ali ipak, vrti među kandidatima za nasljednika Željka Babića. Savršeno zna rukomet, dobro zna situaciju, pratio je i događanja u Riju i svakako je zanimljivo čuti njegovo razmišljanje, koje je uvijek bogatije za nešto opisno u odnosu ne ostale.
No, i njegov početak je bio...
- Možda je bolje ništa ne reći, ne navlačiti si neprijatelje i slično jer se to kod nas uvijek tako doživljava. Ja nisam neprijatelj nikome. Mišljenja sam da je svaka riječ, pa makar bila i kritika, u ovom trenutku bolji put do izlaza nego šutnja.
Vidio sam nesigurnost
Što se vidjelo u Riju?
- Ne znam što bih rekao. Recimo, ništa novo u odnosu na ono što smo vidjeli u Poljskoj i u Herningu. Možeš dobiti, izgubiti, ako krene, onda je plus 10, ako ne krene, onda je minus 10, previše je to oscilacija. Meni je na trenutke izgledalo poput maturalca. Te otvaranje, te slikanje po facebooku, a do utakmica, važnih, dan ili najviše dva. Ne znam je li to bilo dobro, no, dojam je da su kroz to gradili atmosferu, da im je puštano da bi to vratili na terenu, ali na terenu nisu uspjeli pokazati te stvari.
Jedna stvar mu se nije dopala...
- Bilo je premalo igrača Zagreba s obzirom na vrijednost i ono što su odigrali prošle sezone. Zlaja Horvat bio je jedini igrač Zagreba u sastavu, a i njegova je rola bila upitna. Mislim da to nije bilo uredu, da bi reprezentaciji koja nema igrače u glavnim rolama u klubovima u kojima igraju vani bilo bolje osloniti se na one koji igraju i plus toga na visokoj razini igraju dobro. No, to je stvar izbora. I to je samo moje mišljenje, s kojim se nitko ne mora složiti.
ČITAVI INTERVJU PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SN-A