Dobro je krenulo. I u odnosu na Poljsku i u odnosu na Rio bolje. Nema trauma, kao što su nam ih zadali Katar, Argentina ili Norveška. Odigrali smo dvije utakmice i obje lagano dobili. Istina, malo morali smo se više potruditi nego je možda trebalo, no, kako je svaki početak težak, treba biti realan.
Nije Mađarska ni Francuska, ni Danska, ni Španjolska, ni Slovenija... Istina, dobri su, ali nakon pobjede protiv njih treba uzeti točno toliko euforije koliko je realno da bi atmosfera bila pozitivna kakva je dosad. Svako pretjerivanje nije poželjno, ni realno.
Dobro je za vidjeti da se može odigrati obrana kako treba, da vratari pomažu kada treba kao Ivić, da Duvnjak drži konce i da je pravi, da je Cindrić OK čak i kada ne drži konce, a treba ponekad i to, da opasni, jako opasni mogu biti Mamić i Šebetić, što dosad nije bio slučaj, da je Štrlek u ekstra formi, u kojoj je bio i dosad, da Mihić to može nadopuniti bez problema, da smo s Kontrecom i Musom uz Gojuna dobili srčanost u obrani, koja je ponekad jako važna kad treba malo i predahnuti. Puno je dobrih stvari i baš onako kako je rekao izbornik Babić, puno ih je više nego onih drugih. I to je sigurno ohrabrenje.
hungary vs croatia 28-31match highlights...
No, ne treba bježati ni od drugih, nego ih popravljati. A mi još uvijek imamo prostora za bržu promjenu ako nešto ne ide kako treba, imamo puno prostora u obrani za biti još bolji, imamo puno prostora u napadu, koji na postavljenu obranu još uvijek nije onakav kakav bi trebao i mogao biti. Nemamo crtu napadački kao s Marićem, ali imamo mogućnost na nju koji puta i pogledati da se olakšaju stvari.
Čekamo Luku Stepančića i Stipu Mandalinića koji su došli kao naši nominalno prvi šuteri, čekamo da Božić-Pavletić pokaže zbog čega je tu, u situacijama kao poput Mađarske kad Horvatu ne ide jer kada je već tu, onda ne sumnjamo da je tu s razlogom... A čekamo i tko će naletjeti “Azizu” Stevanoviću i prvi gol Jotića na SP-a... Puno toga još čekamo. Dobro smo krenuli, dobra je atmosfera pa neka tako i ostane, taman morali i u Montpellier. To uopće nije važno. Važno je samo stići do Pariza...