Ivan Stevanović apsolutna je senzacija rukometne sezone. Još prije godinu dana u ovo vrijeme nitko nije ni slutio u što bi se njegova životna priča mogla pretvoriti. Danas je prvi vratar reprezentacije i u 34. godini ide na svoje prve olimpijske igre.
- I drugi puta u Brazil. Bio sam davno, kada smo bili juniori. Bila je to prva mlada selekcija koja na SP-u napravila dobar rezultat. Pipe Smajlagić nas je vodio, igrali smo negdje oko Sao Paula, u sastavu je između ostalih bio Drago Vuković. I, eto, isplatilo se ulaganje u mlade - smije se Stivi.
Vratilo se 16 godina poslije i danas vrti film jedne nevjerojatne sezone koja je iza njega.
- Prvo, trebao sam ići iz PPD Zagreba u Njemačku, no, kako je klub ispao iz Prve lige, nekako sam ostao. Da sam otišao, a imao sam potpisan ugovor... Onda je krenula sezona, Fićo je bio broj 1, ja pomalo. Onda se on ozlijedio, ja sam dobio priliku, branio sam više pa se pojavila prilika u reprezentaciji. Krenuo sam s broja 4-5, pa je Fićo imao još ozbiljniji problem s leđima, Pešića je mučio kuk i pomalo sam uz Alilovića dobivao sve više šanse. I onda je Mirko otišao, uzeo pauzu i danas je to što jest. Ni kriv ni dužan dobio sam priliku. A bez prilike u životu ne možeš naprijed. Ali da će se ovako rasplesti, to ni u snu nisam očekivao.
Tri godine bez ljeta
Jeste li se ikad upitali “gdje sam bio dosad?”
- Ma, nisam, ja sam realan tip, svjestan sam i svojih godina i svojih kvaliteta i realnosti koja kaže da kada sam zdrav i spreman, mogu pokazati.
Je li sada takva situacija?
- Nastojim da bude. Fizioterapeuti me drže i nadam se da će biti OK.
Što se najviše promijenilo?
- Najviše to što su napori puno veći, što je godina na leđima sve više, a što nemam kao do prije dvije-tri godine slobodno ljeto i zimu. No, to je slatka briga. I kada se vratim na početak, vidim da ipak sve to što sam radio u životu “netko” vidi, da se isplatilo.
Koliko ste danas bolji vratar nego prije?
- Ne previše, čak bih rekao ni uopće. Imao sam u prošlosti isto odličnih utakmica, ali i loših. Ali promijenila se scena, na velikoj sceni se sve više i bolje vidi, jače su utakmice i to je razlika.
Kada ste prvi puta osjetili da bi to moglo biti to?
- Bili smo na jednom turniru u Švicarskoj, sve je ispalo dobro, branili smo Mate Šunjić i ja, Mirka je mučilo rame... No, nisam mislio da će ovako ispasti, samo sam osjetio da mogu.
Sanjali ste olimpijski nastup?
- Koji sportaš ne sanja? Mislio sam da se neće ostvariti, ali eto... Dobro, ima još 12 dana do starta, treba pričekati, ali vjerujem da će biti sve OK. Uvijek sam gledao OI na TV, a sada ću biti tamo. A još ni u Riju nisam bio.
Postoji li pritisak? Navikli ste javnost na nevjerojatne obrane u posljednje vrijeme.
- Pritisak uvijek postoji, mislim da je bitan jer iz tebe uvijek izvlači najbolje. Neke stvari su u posljednje vrijeme bile nerealne i ne treba ih shvaćati zdravo za gotovo. Jasno da ljudi očekuju svašta, ali recimo, 14 razlike s Poljskom, pa one obrane s Norveškom... Mi jesmo bolji, ali toliko - to nije realno. Svaki je u tome imao neko svoje razdoblje nadahnuća, tako i mi vratari. Ne bih to izdvajao.
Najvažnije je četvrtfinale
Jesmo li bolji nego u Poljskoj na Euru?
- Teško mi je to tvrditi. Možda je Duvnjak malo zdraviji nego što je tada bio, a to nam je važno. No, imamo i bez toga dosta problema, nema nam Marića, koji nam je bio važan, koji je odigrao dobar turnir. Imamo kvalitetu, imamo na toj poziciji Kozinu i Brozovića, koji mogu odgovoriti zahtjevima. No, teško mi je reći koliko to vrijedi. U Riju ćemo vidjeti.
Pa se vratio na dane uoči Eura.
- Imali smo -15 sa Slovenijom, pa smo osvojili broncu, a sada nismo imali -15... Kvalitetniji jesmo, ali bolji još uvijek nismo. Za 12 dana ćemo, nadam se, biti.
Kakav plan imate za Rio?
- Proći skupinu i ući u četvrtfinale, koje će biti ključ turnira. Tada je najvažnije biti dobar.
Kako funkcionira izvan terena tandem Stevanović - Pešić?
- Odlično, mi se dugo znamo, branili smo skupa i u Zametu i u reprezentaciji za srebro na mediteranskim igrama. Ja volim kada mi se puca izvana, Peša je razgibaniji pa više voli zicere. Mislim da se dobro slažemo.
A s obranom koja baš zasad i nije bila na visini?
- Nije zasad, ali mislim da će biti kada budemo kompletni. Čvrsti smo, imamo Jakova Gojuna koji je isto s nama igrao nekad. Dosta nekih stvari iz prošlosti je dobro došlo.
Kako vam se iz vratarske perspektive dopada pravilo “7 na 6”?
- Mi vratari smo s njim najmanje dobili. Uz to, postali smo atletičari, a to nije lako. Vidjet ćemo kako će funkcionirati kad se to pravilo ustabili, kad definitivno zaživi, jer ono može dosta promijeniti rukomet. Uglavnom kad trčiš nazad na gol, puls ti se podigne, s takvim pulsom teže je biti koncentriran. No, bitnije je da to nama kao momčadi paše, da smo dosad imali 80 posto dobro riješenih situacija, a primili smo kad smo imali višak na terenu samo 2-3 komada. Mislim da smo mi sastav koji predispozicijama i brzinom koju ima, to može pretvoriti u adut..
Danci će biti opasni
Katar će biti prvi protivnik?
- Katar je jako ozbiljna momčad. Dobiti dvaput Poljsku relativno lako, ne može se slučajno. Imaju jaku obrane, super vratare, sjajne šutere Capotea i Markovića. Jedna ozbiljna... No, i mi smo jer sigurno spadamo u 4-5 selekcija koje dolaze u Rio kao favoriti.
Tko će, po vama, biti taj u prvom redu?
- Danci će biti opasni. Povratkom Renea Tofta Hansena obrana će im biti osjetno bolja. Više su dobili s tim, nego izgubili s činjenicom da im nedostaje Lauge jer oni imaju pregršt takvih igrača.
Ostali?
- Francuzi uvijek, po tradiciji, Nijemci... Baš ne vjerujem, makar su jaki.
Od izvaneuropskih selekcija ima li tko realnu šansu za više?
- Ako može netko, onda će to biti Katar i Brazil. O Kataru sam rekao, a domaćini igraju taj specifičan, brz rukomet i to nije lako pratiti.