Kažu da su olimpijske igre najveći globalni sportski događaj. Kažu i da na OI postoje tri osnovna sporta koja stvaraju velike priče, legende za povijest - atletika, gimnastika i plivanje. Makar smo mali, makar je gimnastika sport koji poznamo samo po Udeu, Možniku i Seligmanu, ipak smo u ovih dvadesetak godina, makar nam puno stvari ne ide na ruku u stvaranju vrijednosti, dosegnuli medalje u sva tri najveća sporta. Kažu da je to dokaz da je netko sportska sila. Ako je...
Sandra Perković ima atletsko zlato, a Blanka Vlašić i Duje Draganja atletsko i plivačko srebro. No, imamo jednu medalju koja strši, koju je u Pekingu osvojio Filip Ude u gimnastici. Ta medalja ima ekstremnu vrijednost u cijeloj hrvatskoj olimpijskoj priči. U sportu koji ima imena poput Nadije Comaneci, Alekseja Njemova, Sawaa Kata, Vere Časlavske, Nikolaja Andrijanova, koji broje više od deset OI medalja, u sportu koji ima drugu olimpijku po broju medalja u povijesti Larisu Latinjinu, na konju s hvataljkama, spravi koja je imala velikane Borisa Šahlina, Miroslava Cerara, Zoltana Magyara, Mariusa Urzicu, koja danas ima Louisa Smitha, i mi imamo adut koji se utrkuje “sam protiv svih”.
I danas, osam godina nakon Pekinga iznimno smo ponosni što će Filip Ude pokušati i u Riju. Momak kojeg su srebra obilježila kroz karijeru, radi velike stvari, što u kontinuitetu raditi osam i više godina na ovako visokoj razini nije nimalo lako. Nema tu preskanja pa vraćanja. Tu ili jesi ili nisi, a Aton u Nedelišću već bi komotno mogao bi nositi ime Filipa Udea.
Stvorili svoj sustav
Za njega se čuje uglavnom kada osvoji nešto, možda kada fula kao u Londonu, pa smo, kao, silno razočarani, možda kada se oženi nešto sitno, a malo je ljudi uopće svjesno koliko težak put treba prevaliti da bi se došlo među 100 gimnastičara na svijetu, koji će se pokazati na OI. Njegova je norma medalja na SP ili poredak u višeboju, a uspjeti u višeboju nije nimalo lako jer svestranost je puno skuplja od naših realnih cijena ulaganja. Bilo bi nam lakše kad bismo uz njega imali specijaliste Možnika i Seligmana, možda ćemo tu priču dočekati u Tokiju 2020, a dotad nam ostaje samo Ude.
I dok drugi rade autoritete na sustavima kojima se u masu slučajeva naklanjaju i oni koji odlučuju, što znaju dobro znaju moćni poput SAD-a, Kine, Japana... naš Fićo gradi svoj sustav s trenerima Igorom Križimskim i Marijem Vukojom već godinama. Nema tu previše iskakanja jer da ima, ne bi to sve skupa trajalo tako dugo i uspješno. Iz tako male zemlje kojoj gimnastika nije prva, pa iskreno, ni deseta stvar u životu, samo triput doći na OI je strašna stvar. A imati pri tome i “nešće v žepu” je čudo.
I makar je “samo” srebrni, Fićo ide kao Ferrari i još uvijek sniva svoj san o olimpijskom zlatu, makar je to strogo zabranjena priča u njegovu okruženju. Neki je dan tiho otišao u Moskvu pripremiti savršenu vježbu, kojoj ni suci ne bi trebali reći “moglo je to bolje”.
Glava kao kompjutor
Poznamo tu glavu iz Pekinga, znao je... Dan prije tog finala je rekao “bu’ medalja”. Nije rekao “ne bu’ niš” i to je, vidimo, zadržao do danas.
Rio je njegov dobar grad, u njemu je izborio olimpijski nastup, a kako on veli, “svaki je detalj važan”. Ta glava je kompjutor, vjerujte, i “ak’ bu’ hladna kad treba”, kako voli reći, “bu’ medalja”. Sve što treba će napraviti, u to ne sumnjamo.
Ako i ne bude, ima još i Tokio, tada će imati 34 i neće biti kasno jer višeboj neće više biti jedini uvjet. Znate li koliko će gimnastičara u Riju biti preko 34 godine? Jedan jedini - neuništivi 35-godišnji Rumunj Marian Dragulescu, koji isto tako sanja svoj zlatni olimpijski san, a ima 17 zlata sa SP i EP, tri OI medalje, sve tri iz Atene - srebro i dvije bronce.
I gimnastika polako shvaća da treba promjene da bi bolje štitila one koji ostavljaju bolju sliku, po kojoj se stvari pamte. A to su zvijezde. Vremena Latinjine, Kata i društva su samo lijepa prošlost. Žuta stranica za pamćenje.
Srebrni Fićo iz Pekinga, srebrni s EP u Lausanni iste godine, srebrni Mediteranac iz Pescare ‘09. i srebrni na SP u Nanjingu prije dvije godine. Srebrni, srebrni, srebrni, srebrni...
Jeste li čuli za zlatnog Fiću? Sigurni smo da nisu ni Kinezi, ni Japanci, ni Rusi, ni Britanci, ni Rumunji... al’ nikad se ne zna. Nabrijavanje u Moskvi je u tijeku. Jadan konj.