Treći puta u povijesti Francuska će biti domaćin svjetskog prvenstva rukometaša. Prvi puta to je bilo davne 1970, kad su Rumunji, kojih sada neće biti, predvođeni legendarnima Grujom, Birtalanom, Gatuom... odnijeli zlato, a naš Zlatko Žagmešter s broncom bio je peti strijelac SP-a sa 22 gola. Usput, najbolji je bio čuveni Vladimir Maksimov.
Drugi SP u Francuskoj igran je 2001. i naslov je ostao kod kuće nakon što je u finalu Francuska u produžetku svladala Švedsku. Petnaest godina nakon toga u sastavu su i dalje Thierry Omeyer i Daniel Narcisse, dok su Didier Dinart i Guillaume Gille na klupi, a Andrej Golić, Gregory Anquetil, Jackson Richardson, Jerome Fernandez i legendarni izbornik Daniel Costantini zauzeli komentatorske pozicije.
Europa više nije sama
Tada je to bio drugi naslov Francuza, koji su otad skupili sveukupno pet i danas su najuspješnija selekcija u rukometnoj povijesti. U Kataru prije dvije godine pretekli su Švedsku i Rumunjsku, koje su dosad osvojile po četiri naslova.
I sada je Francuska kao aktualni svjetski prvak, kao najbolja selekcija svih vremena i prva zemlja pod istim imenom, koja je domaćin SP-a treći put. Kakve to šanse ostavlja ostatku svijeta? Reklo bi se vrlo male, a pesimisti bi rekli, znajući za francuski stil “igre prijestolja” - nikakve.
Francuzi su sve podredili priči da ovo bude kraj jedne generacije koja je obilježila svjetski rukomet. Svjesni da ih godine stišću, žrtvovali su zadnji Euro u Poljskoj, u Riju dali gas da pokušaju osvojiti treće zlato u nizu na OI, što nitko osim Dankinja nije uspio. No, usprkos svim nastojanjima nisu uspjeli i taj detalj otkriva ipak dozu nesigurnosti, makar su domaćini i veliki favoriti na natjecanju koje slijedi.
Dozu nesigurnosti pojačava i smjena na klupi, odlazak trofejnog Claudea Oneste na tribinu, jer koliko god on po mnogima bio figura svih ovih godina, ne uspije li Francuska, postavit će se sigurno pitanje nije li Onesta mogao trajati barem još malo. Bit će velik pritisak svima, najviše onima koji će igrati s njima, a IHF je pokazao na prošlom SP-u u Kataru poklonivši srebro domaćinu da, na žalost po rukomet, nije imun na pritiske te vrste.
Rukomet se izjednačio u mnogim segmentima, pa tako danas više nemamo niti izrazito slabih, niti nepobjedivih selekcija među 24, koliko okuplja ovo natjecanje. Nekad su finala Rusija - Švedska pa Francuska - Hrvatska bila predvidljiva, ali danas toga više nema.
I prošli SP u Kataru je pokazao da je rukomet evoluirao u ritmu, brzini, da spore i predvidljive reprezentacije nemaju što tražiti. Dogodilo se da Europa više nije sama, da sada postoje i Tunis, i Egipat, i Brazil, i Argentina, i Katar, koji je probio barijeru osvojivši prvu neeuropsku medalju na 24 prvenstva. Jedna od 72 medalje ukupno, to puno znači!
Isto tako, dobna granica, koja je o zrelosti govorila sa 28-29 godina, pomaknula se na 24-25 i tko to ne prati, pada, nestaje. Kvaliteta je sve više u brzini i snazi u prvom redu, a ritam igranja polako je vremenom ubio istinske majstore, koji su sve više ozlijeđeni i umorni. A, eto, nakon najnapornije godine u rukometu dosad, SP dolazi samo pet mjesec nakon što je završio Rio. Nije to lako izdržati, stalno biti top.
Karabatić i Štrlek
Bol iz Zagreba
Puno je momčadi koje mogu zaprijetiti Francuskoj. Danci su olimpijski pobjednici, Nijemci europski prvaci, Španjolci željni iskupljenja za neodlazak u Rio, Slovenija s mišlju da je konačno vrijeme da osvoji jednu svjetsku medalju i, naravno, prva među njima - Hrvatska.
Sanjamo dan kad ćemo ih u velikom finalu puknuti u Bercyju i vratiti im za sve one poraze u finalima posljednjih godina, od kojih je svakako posebno bolan onaj koji se 2009. dogodio u Zagrebu. I znam da Francuzi jedino to finale danas ne priželjkuju, a za sve ostalo im je svejedno.
E, da ih 29. siječnja “puknemo” u Bercyju...