Screenshot

KRIVA PROCJENA

'PREMALI IGRAČ' SE OSVETIO SVOME ZAGREBU 'Odrekli su me se jer sam sa 188 centimetara - mali!?'

AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 10.09.2017. u 12:54

  • BRUNO BUTORAC Negdašnji igrač hrvatskog prvaka u dresu Tatrana iz Prešova bio je ključni igrač u pobjedi nad PPD Zagrebom u SEHA ligi

    Zagrebaše je nadigrao Slavko Goluža s Tatranom. Nije ni sam slutio da bi tako moglo ispasti. Bio je bez najboljeg igrača Rabeka, Kasal i Peskov odigrali su koliko su mogli, Vučko ni toliko, promašili su šest sedmeraca i dobili nakon Meškova i Zagreb.

    Junak pobjede, dok Zagreb traži ljevaka, je bio Bruno Butorac, zagrebov klinac, ljevak koji je s premijer-ligaških lutanja završio u Prešovu na poziv Goluže. Dotad je bio u Dubravi, ponajbolji strijelac one naše “smiješne” lige, a eto iz te “smiješne” lige se promaknuo u junaka Tatrana za samo dva mjeseca. Što je tu smiješno? Brz, konkretan, strijelac, asistent, da je još pogađao penale što inače radi kako treba, bila bi to rapsodija. Igra i obranu jer kod Goluže je to obveza.

     

    Nije bitna visina

    - Da bismo imali ritam, da bismo trčali kako treba. Imaš deset minuta, pa van, to je već u ova dva mjeseca postao automatizam i to funkcionira jako dobro. Umoriš se, pa odmoriš, pa dalje.

    Butorac je imao zanimljiv put?

    - Počeo sam u Pavlekima kod profesora Dražena Badžeka. Onda sam dobio poziv Zagreba, baš me Goluža zvao da dođem. U Zagrebu sam bio tri-četiri godine, s Dvoršekom, pa sa Saračevićem, ali prilika se nije ukazala. I onda sam otišao u Dubravu, tu mi je Cveba Horvat jako puno pomogao, dobio sam minute, samopouzdanje i Tatran je ustvari moje prva prava prilika.

    Zašto nije bilo prilike u Zagrebu?

    - Zato što sam nizak, a imam 188 cm. Mišljenje je da vanjski morati imati dva metra i sto kila, a ja taj nisam. Igrao sam i krilo kada je Šebetić bio u momčadi, igram ga i danas po potrebi, nije mi strano, no ostao sam na vanjskom. I nisam dobio priliku. A bila je dobra generacija Mihić, Jotić, Jurić-Grgić, Vučko, Šebetić, ja... Šteta, mislim da smo svi trebali biti u Zagrebu, ali eto nije nitko više.

    Usput rečeno, Aleks Dušebajev je niži od Butorca, a ne da je uspio, nego je danas jedan od najcjenjenijih desnih vanjskih na svijetu. Nema to veze s visinom, nego sa znanjem, prepoznavanjem, situacijom...

    Kako je u Prešovu?

    - Meni odlično, prvo takvo iskustvo. Profesionalizam, radiš, treniraš, dvorana je samo tvoja kada trebaš, plaćen si. Kada ideš na putovanja, dobar bus, uvjeti, ideš dan prije utakmice, vraćaš se dan poslije. Ja to imam prvi put u karijeri i moram reći da mi se dopada.

    Imate i jakog konkurenta?

    - Da, sjajan igrač je Aleksej Peskov, negdašnji ruski reprezentativac. Mogu reći da mi je na neki način i mentor sa svoje 34 godine iskustva. Niti on može cijelu utakmicu izdržati, niti sam ja još za to spreman. Zasad se odlično nadopunjujemo što se vidi i po rezultatu.

    Osim po Ligi prvaka?

    - Tu nismo prošli, ali dobro, možda je EHF kup po skupinama šansa za dokazivanje. I bolja, jer u Ligi prvaka stalno iste protivnike vrtiš, a ovdje možda dođu neki Nijemci, Francuzi, što bi bio izazov.

    A što se SEHA lige tiče?

    - Ako dobijemo Celje doma, a mislim da bismo trebali, onda postajemo opasni. Liga je s iznimkom srpskih klubova ujednačena dosta, a takve tri pobjede za nas bi bile veliki kapital u startu.

     

    Brzina kao adut

    Je li bilo teško razbiti Zagreb?

    - Nije, prvi put mi je to uspjelo, naravno da sam zadovoljan. Zagreb je uvijek izazov, uostalom naš klub... - završit će Butorac.

    Uspije li biti kontinuirano dobar kako je to izgledalo protiv Meškova i Zagreba, Butorac će vrlo brzo postati zanimljiv mnogima. Mora stalno pokazivati... Ako bez brzine danas nemaš šanse u rukometu, onda je on u velikoj prilici. Samo zašto Zagreb uvijek moraju kazniti baš njegova djeca?

    Nakon katastrofalnog nastupa zagrebaša u Prešovu: U čemu je sad problem?

    Obeshrabrujući nastup zagrebaša na prvom gostovanju sezone u tradicionalno neosvojivom Prešovu. Igrali su jako loše, izgubili 5 razlike, a vratari Skok i Kastelic su imali šest obranjenih sedmeraca!? Mogli su znači izgubiti i deset glatko od protivnika koji bez obzira na pobjedu ne bi trebao biti kvaliteta njihovog ranga.

    Jednom riječju zabrinjavajuće, posebno uoči starta Lige prvaka u kojem se ovakav Zagreb nema čemu nadati, a s takvim voljnim momentom i igrom svaki bod u Ligi prvaka bio bi čudo. Jer, svi počev od Kristianstada su jači nego Tatran. Analizirati igru nema smisla, jer iste skoro nije ni bilo. Ako kažu da je tim uvijek ispred svega onda ćemo reći da je tim igrao katastrofalno. Obrana pogotovo, napad spor do bola (gdje ej nestao lanjski Pavlović) s bezbroj fintiranja, lopta gotovo stoji i sve uglavnom ovisi hoće li Mandalinić zabiti ili dodati za čisti zicer.

    To je premalo za mjeesec i pol koliko su se pripremali. To nema vez ni s izostankom Miklavčića, ni s izostankom Bičanića, makar su to činjenice. To je stvar odnosa, stvar koja se ponavlja i koju moraju raščistiti sami sa sobom.

    Nije valjao Vujović, nije valjao Ivandija, nije valjao Goluža, valjda neće i Kamenica, makar je njegova odgovornost za ovo viđeno u Prešovu neupitna. No, dokle će se ponavljati, hoće li ovako doći vrijeme za neko konkretno resetiranje, vidjet će se vrlo brzo. Celje doma, Kristianstad vani, Szeged doma - to će sve reći, ako ne sve baš, dosta svakako.

     

    Iz drugih medija