Željko Babić preduhitrio je sve, pa i HRS. Ostavka je osvanula u medijima, a da u HRS-u o tome nisu znali svi.
- Ne znam kako je došlo do medija, znam da nije otišlo iz HRS-a s našeg maila, no, u svakom slučaju to nije način i neprihvatljiv je svima, tko god da se odlučio na to - kaže glavni tajnik HRS-a Damir Poljak.
Tomislav Grahovac, predsjednik HRS-a, po tom je pitanju određeniji.
- Istina je da su me mediji zvali, da su me tražili reakciju, a da o tome nisam bio informiran do popodneva. U Savezu postoji određena hijerarhija, zna se tko se kome i kako obraća. Ja nisam bio prvi na listi, zna se tko su Babiću prvi nadređeni, ja to nisam. Nisam trebao biti prvi u tom procesu, do mene je trebalo doći naknadno, no, došlo je prije do medija i držim da je to nedopustivo te da ćemo se s tim isto sljedećih dana baviti. Sigurno da nećemo to pustiti.
Komplicirana situacija
Prije toga ćete se vjerojatno baviti ostavkom izbornika?
- Da, svakako, ali je dogovor da prije sastanaka u subotu ne izlazimo s pojedinačnim komentarima.
Vidjeli ste što je napisao?
- Jesam, ali kažem, imamo dogovor. Sve ćemo reći na vrijeme, kada analiziramo stvar.
Ostavka je došla, tu analiza ne treba?
- Polako, kažem, to ćemo tek prokomentirati i vidjeti. Želim čuti sve. Očekujemo i izvješće koordinatora Ivana Balića.
Možda i mišljenja igrača?
- Ne, od njih ne, ne bude li to potrebno nakon sastanka.
Morat ćete u potragu za novim izbornikom?
- Prvo ćemo riješiti ovu situaciju koja je prilično komplicirana, pa ćemo vidjeti što i kako dalje. Ni mi u ovom trenutku nismo na čistu, nismo očekivali da bi do ovoga uopće trebalo doći. U svakom slučaju, ne žuri nam se. Reprezentativni tjedan je, mislim, krajem listopada i početkom studenog, a dotad ćemo znati - zaključuje Grahovac.
Sastanak Upravnog odbora je danas, bit će zatvoren, a predsjednik kaže da će nakon njega čelnici biti otvoreni za medije.
Naravno da je sada glavno pitanje tko će naslijediti Željka Babića na klupi Hrvatske, jer sumnjamo da će bilo tko nakon pisma reći “Željko, ostani”. No, svatko ima svoj način.
Situacija je dosta osjetljiva jer je prije dvije godine HRS krenuo u promjenu koja je trebala imati finale na EP u Hrvatskoj 2018. godine. No, ta promjena s Babićem nije se pokazala najsretnijim rješenjem, a zabrinjavajuće zvuči rečenica da su odnosi unutar reprezentacije narušeni jer se to nikad dosad u posljednjih 13 godina nije dogodilo.
Jesmo li izgubili previše vremena, a nismo dobili ništa što smo tražili, veće je pitanje od odlaska izbornika. Kada jednom poljuljaš kriterije koji su te digli na vrh, to može biti jako opasno i rizično i svaki onaj tko se nađe na tom mjestu nakon Babića morat će dobro odvagnuti razmišljanja i kriterije po kojima će se graditi budućnost.
Treba nam iskusan trener
Glas javnosti je bio presudan kod odlaska Goluže, a ništa manje nije presudan ni kod odlaska Babića jer nismo vidjeli ni čuli nikoga tko je nastup u Riju ocijenio pozitivnim. Javnost je željela Balića u čelnoj roli, dobila ga, ali se Balić javnosti sve ovo vrijeme nije ni obratio. Njegovo mišljenje se uvažava, zato je postavljen, zato je Babić i bio izbornik i tek nakon što se Balić izjasni moći će se vidjeti što i kako dalje.
Ono što je nesporno, ovom sastavu treba iskusan trener, kojeg javnost doživljava pozitivno, koji je ostavio trag, koji neće učiti na selekciji. I kada sve to stavite na hrpu, izbor vam ostaje prilično skraćen i jasno vas upućuje na Linu Červara.
Lino je u ovom trenutku izbornik Makedonije, s kojom je izborio nastup na SP-u u Francuskoj. Trener je Metalurga, s kojim igra Ligu prvaka i SEHA ligu. Ima vrhunski status u Makedoniji, koji je izborio svojim radom dugi niz godina, a pouzdano znamo da živi za trenutak da se vrati u hrvatski rukomet, makar u Skoplju tvrde da se potpuno udomaćio i ne misli otići.
Samo, Linina SMS-poruka dosta govori:
- Sve je moguće. Jednako kao i na utakmici, tako i u životu. Život treba živjeti punim plućima jer on nema reprize. I zato ga treba iskoristiti...
E sad, ako je to - to, ostaje nekoliko otvorenih pitanja, a to su ugovorni odnosi Line i Makedonaca što sigurno nisu stavka za preskočiti.
Dogodi li se to, pitanje glasi hoćemo li njega i Balića vidjeti na istom poslu 14 godina kasnije, makar mnogi misle - nemoguće, i tko će uz Linu, ako se vrati kao šef, nastaviti raditi. Nekad su to bili Babić, pa Goluža, kasnije su obojica bili izbornici.
Hoće li Metličić biti taj?
Hoće li sada Metličić biti taj? To je film koji mnogi nisu mogli ni zamisliti... Pomirenje ne bi bila loša opcija, niti sramota.
Ako se Lino ne vrati, ostaje pitanje s kim se može naći zadovoljština u svakom segmentu i odnosa i struke i medijski, a svaki segment je važan. Nakon ovog iskustva izvjesno je da će čelnici HRS-a uzeti čvršći kurs, jer sigurno neće dozvoliti dalje urušavanje imidža poput ovog, jer to nije nešto što je stvarano 25 godina. Iskustvo kaže da je povjerenje ključna stvar, ako se isto poštuje - obostrano. Lino Červar je u trenutku kada je 2002. godine postao hrvatski izbornik bio trener u Italiji. No, izbor je bio nepogrešiv, makar je bilo malo onih koji su vjerovali. Zato, nikad se ne zna.
Ključna riječ je povjerenje i poštovanje, svih u(za) sve. Najteže, ali bez toga - ništa. Tko ne može - otpada. Dres je jedina svetinja