Tko će biti novi izbornik hrvatskih rukometaša? Teško pitanje, puno kandidata, neizvjesna situacija, a oni koji odlučuju, ne izlaze još s imenima.
Ako je nekad politika imala utjecaja na to, sada više vjerojatno neće imati, barem ne toliko. Ako je sudeći po povijesti, nova metla uvijek bolje mete. Jednom su se vraćali Zdravko Zovko i Velimir Kljaić, ljudi koji su osvajali naše prve medalje, i nisu uspijevali.
No, nakon odlaska Željka Babića, jer ostavka je neopoziva kako je napisao, treba doći netko tko može zadovoljiti i stručne kriterije i odnose koji nisu u svakom pravcu idealni.
Poremećeni odnosi
Lino Červar čovjek je kojem nakon svih uspjeha nije lako reći ne. Pobacao je "bombe" posljednjih dana nekim intervjuima, rekao da mu je san vratiti se, da se spreman odreći i posla u Makedoniji. Kad smo ga željeli priupitati je li to stvarno moguće, ponovo je poslao poruku:
- Sve je moguće.
Na potpitanje je li se spreman odreći svega u Makedoniji da se vrati u Hrvatsku, došao je odgovor:
- Ovisi...
A nakon toga na želju da se čujemo, poslao je poruku:
- Nisam kod kuće, čujemo se.
Lino sigurno ispituje puls onih koji odlučuju, a on je zbog nekih Lininih izjava bio bitno povišen posljednjih godina. No, kako smo navikli da ništa nije nemoguće, teško se kladiti da je povratak nemoguć, makar je istina da odnosi s Ivanom Balićem, kao ni s generacijom s kojom je bio na tronu nisu baš na visini, a da je izjavama prije godinu dana silno ražestio Zorana Gopca...
No, Lino je uvijek Lino, najtrofejniji hrvatski rukometni trener i zbog toga će uvijek biti bar kandidat. Trenutačno mu akcije nisu idealne, no, vidjet ćemo.
Da pojasnimo proceduru izbora. Nakon odlaska Babića, UO to treba potvrditi, a onda koordinator za muški rukomet Ivano Balić treba svoj prijedlog za novog šefa dati UO HRS-a. Ako UO to prihvati, imamo novog izbornika, ali ako ne prihvati, što se onda događa, nitko ne zna.
Bitna su stvar u toj priči sredstva. Nije toliki problem naći trenera, nego ga platiti i plaćati. Zato ne treba očekivati neku skupu opciju, već realnu, što znači slobodan trener, aktivan trener...
Treba naći čovjeka sa znanjem, karizmom, trenerskim iskustvom, autoritetom prema javnosti i igračima, po mogućnosti slobodnog, nevezanog ugovorom i mlađeg jer je to trend u svijetu. Pa na kraju svega i “podobnog svima koji odlučuju”. Červar i Vujović zvuče najjače, ali čini se da su najjači realni argumenti na strani Perkovca, Smajlagića i Obrvana.