Kapetan PPD Zagreba Zlatko Horvat rekorder je po broju naslova u Hrvatskom kupu rukometaša. Skupio ih je čak 14 i to sve u dresu svog jedinog kluba. Ovo mu je prilika za 15. No, Slavko Goluža, sadašnji trener zagrebaša, posebnost je Kupa na svoj način. Keta je osvojio Kup na različite načine čak 13 puta.
Jedina dva kluba koja su osvajala kupove u povijesti su Zagreb i Metković. U oba je bio Slavko Goluža. U dresu Zagreba čak 9 puta, a u dresu Metkovića oba puta. Zanimljivo, oba puta je podigao pehar kao kapetan Metkovića, a četiri puta podigao je pehar kao kapetan Zagreba. No, to nije sve jer Keta je nakon igračke karijere sjeo na klupu i sa Zagrebom odnio još dva naslova. Ovo će mu biti prilika za treći u toj ulozi.
Ovaj puta je vjerojatno najmanje očekivao takvu završnicu, no, kako je pukla ljubav Zagreba i njegovog prethodnika Ivandije, uskočio je i pokušat će završiti posao ove sezone kako se od Zagreba uvijek očekuje. A nakon sezone će se privremeno barem oprostiti od HR-naslova i preseliti u Slovačku na klupu Tatrana iz Prešova.
Slovački izazov
Je li vam žao što odlazite iz hrvatskog rukometa?
- Ma, nije mi ničeg žao osim ako se ovo moralo dogoditi da nisam došao barem mjesec dana ranije da pokušam napasti Veszprem u Ligi prvaka. Trenerski posao je takav, nije mi prvi puta da odlazim, nije mi ni nepoznanica. Pokušat ćemo napraviti najbolje. Lako nije, kako se možda čini. Taman sam došao, složio nešto, onda nam je ritam razbilo reprezentativno okupljanje, imamo i nešto ozlijeđenih igrača, ali što je, tu je.
Počnimo s polufinalom protiv Dubrave i vjerojatnim finalom protiv Nexea?
- Svakog protivnika doživljavam ozbiljno. Zato pomalo. Dubrava je bila prva u ligi, igra dobar rukomet, Nexe je imao dobru sezonu, pokazao da može. Naravno da se nas pita najviše, no sve to treba napraviti i tu nema greške, to je samo jedna utakmica u kojoj nikad ne znaš.
I Kasim Kamenica će biti na tribini, vaš nasljednik?
- Pa dobro, imamo komunikaciju OK, njegove kvalitete su neupitne, a sve drugo će doći.
Vi ćete otići u Prešov?
- Da, za mene je to izazov. Nije mi prvi put da odlazim, bio sam kao igrač i u Njemačkoj i u Francuskoj i u Mađarskoj, pa sam se vratio. Tatran je dobar klub, cilj su nam naslovi u domaćim natjecanjima, očekujem da druge sezone konkuriramo za završnicu SEHA lige, a igrat ćemo i Ligu prvaka. Momčad ostaje na okupu, otići će Sadoviy, doći će sa mnom naši Butorac, Babić, Cvitković, pokušat ćemo dovesti još i Marka Matića iz Portugala i mislim da će to biti OK.
Lino je krenuo bez vas, svog omiljenog pomoćnika?
- U kontaktu smo, stalno. Sve zna...
Kako vam se čini Zagreb?
- Mislim da je situacija OK, ali da bismo trebali više trenirati, raditi, ponavljanja, jer bez toga nema napretka. Općenito sam razmišljanja da i treneri i igrači moraju u odnosima profesionalizma puno više ulagati u sebe nego što to čine. Ništa nije vječno, vrijeme ide, a zna se kako se što stvaralo i napravilo. No, vrijeme se i mijenja, sve napreduje. Bio sam neki dan na treningu mladih nogometaša Engleske na stadionu Trešnjevke. Jako zanimljiva tehnologija treniranja. Nešto sasvim novo, a kod nas seminari znaju proći da se treneri ne pojavljuju. To treba mijenjati.
Sjećate li se svojih kupova Hrvatske?
- Nekih, ali dosta je vremena prošlo od 1992. kada sam osvojio prvi do danas i teško se sjetiti baš svakoga.
Dva su posebna
Recimo, koji pamti Goluža?
- Mogao bih izdvojiti dva, jedan je finale Zagreba s Medveščakom, mislim da je to bilo drugo kada smo ih dobili u Sutinskim vrelima. Bio sam mlad, imali smo dosta ozlijeđenih, mislim da Puc i Tomljanović nisu mogli igrati, ali smo Gudelj, Banfro i ja odigrali odličnu utakmicu. I, naravno, taj prvi naslov koji smo osvojili u dresu Metkovića. Došlo je to finale nakon poraza u EHF finalu protiv Magdeburga koji nam je teško pao, a dobili smo Zagreb u polufinalu u Dvojci Doma sportova i onda u finalu Zamet. Već dogodine je to bilo lakše. I naravno, prvi trenerski u Zagrebu, to je mislim logično.