Umorni su, mrtvi umorni. I Slovenci isto. Jedinstveni zaključak nakon utakmice je bio ‘fala Bogu da su pripreme gotove’. Utakmica je bila OK, ali sa sportske strane i višak, realno.
Možda niste znali, no naši su rukometaši na dan utakmice sa Slovenijom u Opatiji trenirali puna dva sata ujutro. Vidjelo se da nemaju svježine, najbolje po činjenici da su imali +5, a onda to skoro upropastili. Da je Slovenija bila odmornija, vjerojatno bi bolje finiširala, no ništa ne bi promijenilo dojam o utakmici. Jer i Hrvatska i Slovenija izgledat će u Riju sasvim drugačije.
Brzi i opasni
Ono što je kod nas evidentno je činjenica da Babić nastoji osigurati jak ritam obrane koji bi nam dao šansu da budemo kako je rekao prije mjesec i pol ‘brzi i opasni’. Za razliku od Eura u Poljskoj, imamo puno razumniju obrambenu varijantu koja ne počiva samo na Duvnjaku kao prednjem. Činjenica jest da imamo mogućnosti napraviti vrlo visoku sredinu obrane, što bi nam trebalo olakšati put do jakog ritma. U tom segmentu isplivao je kao detalj tandem Mamić - Kopljar, no tu još imamo i Mamića i Gojuna i Kozinu koji bi za tu varijantu bio idealan, pa uz njih Duvnjaka, Karačića, Stepančića, Sliškovića...
Uspijemo li u tome, može biti opasno, što je Slovenije osjetila samo u nekoliko minuta kada Štrlek postaje neuhvatljiv, a Čupića i Horvata još čekamo.
U igri vanjske linije osjetan je umor. On utječe na ritam. Puno smo bili spori zbog umora, a to ne smijemo biti. puno je bilo lopte u pod, pa ja tebi ti meni, pa jedan na jedan, a to se pokazalo kao opasnost koju svakako trebamo izbjeći.
Imamo širinu, imamo šutere, imamo mogućnost igrati sedam na šest vrlo konkretno ako smo brzi i to svakako treba iskoristiti. S osvježenim Duvnjakom, pa sa šuterima koji čekaju priliku možemo dobiti čuda.
Dojam je da će to sve kada bude trebalo biti OK. Babić nije baš bio zadovoljan, no ne potpisujemo njegovo nezadovoljstvo, a vjerojatno ne bi ni on sam. Dobro pila naopako, uspio je puno sakriti. Nije uobičajeno da se igrači koji nisu ključni čekaju cijeli dio priprema, ali on je čekao, što pokazuje da ima točnu viziju onoga što želi u Riju.
Usput, najveću nervozu pokazuje Čupić. Ne ide mu, to ga čini nezadovoljnim, no ne smiri li se neće mu ni krenuti, a mi smo nekako uvjereni da može barem kao u Kielcu koje je na tronu Europe.
I detalj za kraj. Fulamo previše penala, treba to pojačano trenirati, da nas ne bi koštalo. Sitnice odlučuju u knap susretima, a penali nisu sitnice.