Ovaj je čovjek neuništiv! Ivan Čupić zabio je gol PSG-u u zadnjoj sekundi za naslov prvaka Europe. Igrao je punih 40 sekundi i riješio je sve. Igrao je na Final Fouru u Kölnu 60 minuta polufinala s Barcelonom, zabio sedam komada, igrao je 40 sekundi s PSG-om, zabio tri. Zabio je 10 od 10, zabio je penale 7 od 7, prvi je igrač u povijesti Final Foura u Kölnu koji je uspio obraniti naslov prvaka Europe.
Lani ga je osvojio u dresu Kielcea, otišao je u Vardar i, eto, vratio se pobjednički. Čovjek kojeg smo zaboravili u Francuskoj, a nismo morali, makar je on sam nakon Rija rekao da neće u reprezentaciju... Ne mora se uvijek slušati, ima važnijih stvari u životu, jer kada odigraš sezonu u kojoj osvojiš sve što se osvojiti moglo, kada zabiješ 10 od 10 u dvije najvažnije utakmice sezone, a svi samo čekaju da promašiš, onda to sve govori o kvaliteti, ali i još mnogo toga o čemu bi se mnogi u Hrvatskoj morali posavjetovati s Raulom Gonzalezom. Nije sramota.
Ivane Čupiću, kakva je bila fešta?
- Dobra, kao i uvijek, ali sam išao spavati u 1 iza ponoći jer, računam, što prije zaspem, prije ću se probuditi kao prvak Europe. I fakat smo prvaci.
Lani s Kielceom, sada s Vardarom?
- Takav sam ja, hahaha.
Što je bilo teže?
- Teže je bilo lani jer je sezona bila turbulentnija, svašta se događalo, pa onda ono finale u kojem smo u 45. minuti bili na -8 s Veszprem. Sada je bilo lako, bili smo u 45. minuti u egalu, to je savršeno. Nekako sam od starta bio uvjeren da će ove godine biti lakše jer stvarno igramo dobro, dominiramo na svim planovima cijelu sezonu. To se vidi, to se mora priznati.
Dokazali da smo najbolji
Veliki dani...
- Pa, eto, pokazali smo da smo najbolji. Sve smo pobijedili i iz svoje i iz one druge grupe. Evo, Veszprem u finalu SEHA lige, pa Pariz i Barcelonu iz skupine A, pa onda iz svoje skupine Löwen, Kielce... Stvarno, ne pamtim takvu sezonu, takvu dominaciju.
Protiv PSG-a ste više sjedili nego igrali, ali kad je trebalo odlučiti, Raul je rekao - Čupić.
- Povjerenje je momčadi u trenera i trenera u igrače ogromno, ono je početak svega. Ja sam ove sezone igrao više jer je Šiško bio ozlijeđen, ali kada se vratio, podijelili smo to. Tako je bilo i ovaj put. Raul točno zna tko može što dati.
Puno je hvale za trenera?
- Jer je doista sjajan. Ja sam radio s puno velikih, lani sam do kraja otišao s Dušebejevom, koji je sjajan, ali Raulova mirnoća, taktička priprema za utakmicu, to je nešto drugačije. Ne gubi vrijeme na glasovnu dominaciju, da pokaže ono što svi drugi vide, ali s nekoliko detalja svakome da pravu informaciju. Recimo, da Nikola Karabatić napada na brzi centar na desnu stranu, a u igri šest na šest na lijevu. I tako... Poštuje suradnike, recimo naš je Danijel Jurišić trener za kondiciju i Raul mu se ne petlja u posao nimalo. Jednostavno, ova je momčad na tome izgradila strašno povjerenje i to je postalo snaga.
I onda dva time-outa u pravo vrijeme.
- Baš tako, kao nastavak priče. Mi smo neke stvari dogovorili i to se ispoštovalo. Rekao je: “Završavamo na Čupiću, ti, Alex, povedi...” Malo me Gensheimer podcijenio, pa sam, evo, uzeo njegov dres za uspomenu jednoj rodici, a onda sam zabio Omeyeru i to je to.
Ono, kao, svaki se dan zabija Omeyeru?
- Pa dosta je on mene mučio, dosta sam ga sanjao, uzeo mi je pola života, sigurno, pa neka on barem sada nakratko on sanja mene.
I što sad?
- Sad se treba vratiti u Köln. Nijedan se prvak Europe nije vratio i ponovio ono što je napravio godinu prije. To je velik izazov.
Vratite ga u reprezentaciju
Prije toga slijedi fešta?
- Fešta traje, danas se tek vraćamo u Skoplje. Vjerojatno ću morati nastupiti s nekom hrvatskom skladbom pred navijačima, neće mi biti teško. Ti su nas navijači s toliko strasti nosili sve ovo vrijeme da, jednostavno, nekad nemaš riječi da im se zahvališ.
I onda je sam rekao...
- Znate li tko je obranio naslov prvaka Europe? Luka Modrić i ja. To mi je nekako posebno drago jer Real mi je u srcu, a Luka, na neki način, moj idol. Baš se lijepo poklopilo.
Luka je u reprezentaciji, a Ivan...
- Ivan nije i ne zna ništa o tome, hahaha.
E, pa, vratite ga; još uvijek boljeg od njega i Horvata nemamo. Dokazano - provjereno. Za ostalo pitati Raula. A sada malo odmor, pa četvrto dijete, i karijera za film ide dalje. Čak se i on zeza, kaže, ako ništa drugo, kad rukomet bude imao paraolimpijsku reprezentaciju, nitko nam neće biti ravan. Omeyer, Noka i Gensheimer i dalje ne vjeruju da Čupko nema prst. Dosta mu je i devet za deset u Kölnu!