Svatko, ali baš svatko od nas običnih smrtnika u životu je makar samo jednom, na djelić dana bio - prvi. Najbolji. Najbrži u veranju na susjedovu trešnju. Najbolji dribler u kvartovskom haklu. Najbolji u zboru ili prvi ministrant u župnoj crkvi. Netko je jednom barem bio najbolji u razredu, na fakultetu.
Koliko ste puta ušavši u McDonald’s vidjeli onu pločicu “radnik tjedna”. I na svom poslu u nekom trenutku zabriljirate, izdvojite se iznad prosjeka i pohvali vas se, dobite stimulaciju jer, najbolji ste. Tog dana, mjeseca, nebitno. Lijep osjećaj. Potvrda priznanja okoline koja cijeni neku vašu iskazanu vještinu, trud. Tko ne voli da se nešto dobro primijeti i naglasi...
Zamislite kako je to kada ste najbolji, ali na - svijetu. Na cijeloj kugli zemaljskoj boljih od vas nema. Vama se kliče plješće, nagrađuje vas se.
- Nevjerojatno! Takav je to osjećaj. Mislim da još i ne dolazi do glave što smo napravili. Ovo je za nas 20-ak koji smo zajedno dugo radili na ovomu, nešto čega ćemo se sjećati cijeli život.
Ponosan sam na sve
Tako Marko Bijač pokušava pojasniti ono što je teško objašnjivo, još teže opisivo. Kako je biti svjetski prvak! To valja doživjeti. On jest. Marko je prvak svijeta! On i 12 prijatelja. On, pak, sam najbolji vratar svijeta. Neovisno što je službeno, u izboru FINA-e, to Viktor Nagy.
- Ovo je najveći uspjeh u mojoj karijeri. Stvarno sam presretan i ponosan na sve ove momke. Pokazali smo da smo najbolji. Dizali smo se iz utakmice u utakmicu, iz minute u minutu. Bilo je teško. Imali smo najteži mogući put. Od Italije u četvrtfinalu, jako neugodni. Pa Srbija u polufinalu, svjetski, pardon, bivši svjetski prvak, ha, ha. No, jaki, olimpijski pobjednici i to valja poštovati. Sve do Mađara pred njihovih, ja ni ne znam koliko, gledatelja.
Upravo će se taj niz najviše pamtiti. Niz od šest utakmica i toliko pobjeda, ali niz u kojem se do zlata dođe preko jedne Italije, pa Srbije i napokon Mađarske. Tri različite škole, tri države koje zvuče snažno u vaterpolskom poretku. Težina. Velika težina...
- Po meni nezapamćen uspjeh u povijesti hrvatskog vaterpola. Siguran sam da smo svi mi, ali vjerujem i cijela Hrvatska sada u stanju takvom da mogu biti ponosi na svaku minutu koju smo mi prikazali u Budimpešti. Ginuli smo od prvog do posljednjeg trenutka. Ne utakmice, nego cijelog prvenstva. Kada je bilo najteže, bili smo najbolji. U finalu čak bih rekao mirniji nego u veličanstvenom polufinalu protiv Srbije.
Puno gledam igrače
Kako se Marko Bijač priprema za utakmice? Znamo da je Frano Vićan meditirao u osami. Dobro, i tamanio Domaćica kekse, ali to čini i sada. Da, i imao je notes. Josip Pavić nije zapisivao. On je pamtio suparnika, udarce i gledao strašno puno video-zapisa. Bijač?
- I ja dosta analiziram. Imamo, naravno, zajednička gledanja video-snimki, pa analize prije svake utakmice, ali ja još dodatno pogledam. Svakog suparnika. Srećom, na SP-u imate po dan pauze najmanje između utakmica, pa to ostavlja dovoljno vremena i prostora. Tako da imam...
Ovdje nas je prekinuo Lončar.
- Odličan je bio Marko u subotu. Primio je samo šest golova. Inače smo navikli da primi više. Recimo, 10-11, ha, ha - peckao je Luka.
Marko, ajd’ pustimo centre, oni se samo mlate na dva metra. Vratimo se vašim pripremama za utakmice.
- Moraš se pripremiti, analiziraš šutere.
Pamtite li neke igrače konkretno?
- Naravno. To ostaje, ali to je i moj posao. Negdje 80% njih već vrlo dobro znam jer sam puno puta igrao protiv njih. Recimo, Denes Varga, Norbert Hosnyanszky, često smo igrali protiv njih, klub i reprezentacija. Za njih se moram samo podsjetiti. Kod Mađara ima samo nekoliko novih imena, Bela Török, pa Krisztian Manhercz. Njih malo više pogledam i na taj način sebi stvorim sliku u glavi kako bi to moglo izgledati.
Glavom do zlata
Ima li netko za koga ste specijalist?
- Teško je to baš tako generalizirati. Netko je vrlo hrabar na pet razlike, ali kada je minus dva, ne gleda gol.
Često se zna govoriti, mi novinari to i napisati, da je opasno razbraniti vratara. Postoji li taj pojam? Diže li vam se doista toliko samopouzdanje kada skinete 3-4 udarca u nizu?
- Sigurno da to ima vrijednost, ali po meni je puno važnije da ako primiš 2-3 gola za redom, ostaneš čvrst u glavi. Da si ne stvoriš negativnu sliku, već bodriš samog sebe kroz te teške trenutke. Bilo je takvih trenutaka i ovdje. Protiv Srbije smo zaostajali gotovo tri četvrtine. U finalu povedemo 4:0, oni se vrate na 4:4. Tu smo pokazali da smo psihički vrlo jaki i mislim da nas je to dovelo do ovog zlata.
Mi smo stalno tu
Na početku smo spomenuli Viktora Nagyja. Baš nas zanima mišljenje o tom vrataru od nekog tko je stručan.
- Imao je odličan turnir i ovu godinu pogotovo brani na visokoj razini. Cijelu sezonu, a posebno od Final Sixa Lige prvaka, gdje je Szolnok suvereno osvojio naslov do SP-a. Vrlo dobar i iskusan vratar. Pomalo specifičan doduše.
To i mislimo. Mnogi kažu da nije klasično školovan, ali iritira to njegovo prenemaganje nakon obrane.
- Kažem, specifičan. Ja se ne vidim u tom njegovu stilu, gestikulacijama koje on pokazuje, ali vrlo je kvalitetan vratar.
Gdje je kraj ovoj generaciji Barakuda? Momčad je dosta mlada.
- Mi smo već deset godina u vrhu. Ne može se reći da je ovo nekakav bljesak. Stalno smo tu, ali ovo je najveći rezultat od OI u Londonu. Mislim da smo dovoljno iskusni, većina nas, i pametni da možemo čak i popraviti neke stvari u igri. Vjerujem da se, budemo li tako pristupali idućim turnirima, ovakva slavlja mogu ponoviti. Većina nas je mlada i možemo još dosta.
Obožavam more
Set kratkih.
Studirate li?
- Student sam na Aspiri, druga godina, u Splitu. Privatni fakultet.
Što biste željeli biti kada igračka karijera mine?
- A joooj, ne znam. Stvarno ne znam. Vidim se u vaterpolu još neko dulje vrijeme. Rekoh, puno nas tek dolazi i vjerujem da će ovakvih trenutaka biti još puno. Da nećemo čekati deset godina na novi naslov svjetskih prvaka. Kad se primakne kraj karijere, tada ću razmišljati što dalje.
Kako izgleda idealni dan opuštanja Marka Bijača?
- More! Na more uvijek. Obožavam more, obožavam ronjenje. U biti, ja vam obožavam osamu. Ne volim velike gužve, ne volim previše ljudi. Sad ću se malo maknuti od svih. S najbližom obitelji.