Kad sportaš više ne igra, u mojem slučaju brani, što mu preostaje drugo nego - pisati! Mala šala, novinari ne trebaju strepjeti za svoja mjesta, s prošlom sezonom, nadam se, okončao sam igračku karijeru te započeo trenersku. No, živo se sjećam svih reprezentativnih aktivnosti, utakmica, priprema i putovanja, tako i trenutaka iščekivanja početka svjetskih prvenstava.
Kad su me nazvale Sportske novosti, jedno od dražih mi štiva u životu, pristao sam okušati se i u nečem za mene novom. Komentiranju onog što ponajbolje znam. Vaterpola. Nadam se da će ovo biti zanimljivo dvotjedno “putovanje”, kako meni, tako i vama čitateljima.
Danas počinje budimpeštanski turnir za svjetskog prvaka, večeras je naša prva utakmica s Amerikancima. O važnosti i specifičnostima prve utakmice na prvenstvu neću. To ste toliko puta pročitali i vrijedi za sve sportove. No, hoću o sastavu, o Tuckovu odabiru 13, izbornikovoj najvećoj dvojbi vezanoj uz ozljedu/oporavak Sukna.
Po meni, Tucak se odlučio vrlo pametno i promišljeno, nije previše toga prepušteno slučaju jer ćemo tek vidjeti kakav je Sukno kada krene kontakt. Zato nam je trebala širina na lijevoj strani, ali i igrači koji mogu pokriti desnu stranu. Imamo Šetku, koji je gotovo cijelu karijeru igrao desno, a Rio odigrao lijevo, po meni, iznad svih očekivanja.
Mi momčad za medalju imamo. Četvrtfinale je trenutak, ako ne bude većih iznenađenja, u kojem ćemo se križati s vjerojatno Mađarima ili Talijanima. Prema novim vijestima, nakon epidemije ospica u Italiji i izostankom “pet do 12” Del Lunga, Galla i Velotta te naknadnim pozivom vratara Tempestija, to ipak pričinja probleme Italiji.
Pitanje je koliko je Tempesti spreman jer je povučen “s plaže”, iako se sjećam 2001, također u Budimpešti (EP) i njihova vratara Attolica, kojeg su također pozvali “pet do 12” uslijed ozljeda, a čovjek ih je nosio do srebra. Po meni je Goran Volarević sad prvi vratar, ali to je već odluka izbornika Campagne, čiji mi se rad inače jako sviđa. Kada pogledam sastav Talijana, ne znam bih li uzeo 2 ili 3 igrača, međutim, oni igraju jako uspješno i dobro. Mađari su uvijek neugodni i zato bih možda više volio Talijane. Mi, pak, imamo iskustva u nokaut-utakmicama, iako daleko smo još od te faze.
Od ostalih, Srbi su apsolutni favoriti, međutim, znaju “zakašljucati”, ali oni i kada im ne ide, kada sve stane, presuđuju fizičkom nadmoći i ulaskom svojih šutera na pet metara, prvenstveno tu mislim na Filipovića i Mandića. To je dosta teško braniti. Proteklih godina najviše su imali problema s reprezentacijom Crne Gore, koja je imala dosta “teških” igrača za braniti se od takve igre.
Kad smo već kod Crne Gore, ona je radikalno izmijenila momčad, također cijenim njihova trenera Vladu Gojkovića, ali osobno ih u ovom trenutku ne vidim na postolju.
Generalno, u prednosti su na SP-u momčadi koje su najmanje mijenjale, a mi smo jedni od tih. Obično su ovakva natjecanja nakon OI nešto slabija kvalitetom. Zato ne očekujem nešto specijalno, nikakve osobite novosti, jer ovo je početak novog olimpijskog ciklusa. No, vjerujem u našu reprezentaciju i nadam se da nas čekaju zanimljiva, a na koncu i uspješna dva tjedna. Za početak s večerašnjom pobjedom protiv Amerikanaca.