Finale SP u Melbourneu 2007.
HRVATSKA - MAĐARSKA 9:8 (7:7)
(1:2, 3:1, 1:3, 2:1 - 1:1, 1:0)
MELBOURNE - Plivalište Melbourne Sports Aquatic Centra. Gledatelja 3.000. Suci: Borrell (Španjolska) iCaputi (Italija).
HRVATSKA: Vićan (13 obrana), Burić, Bušlje, Vrdoljak 1, Kunac, Joković 1, Smodlaka 1, Đogaš 1, Marković (2), Barač 2, Hinić, Bošković 1 (1), Pavić.
MAĐARSKA: Szecsi (10 obrana), Da. Varga (2), Madaras (1), De. Varga, Kasas (1), Szivos (1), Kiss (3), Benedek, Fodor, Biros, Kis, Molnar, Nagy.
PETERCI: Hrvatska 1-1, Mađarska 1-1
OSOBNE POGREŠKE: Hrvatska 12, Mađarska 11.
REALIZACIJA IGRAČA VIŠE: Hrvatska 6-10 (60%), Mađarska 3-11 (27%).
-------------------------------------------------------------------------------
Velikog jubileja, vjerojatno i najvažnije utakmice novije hrvatske vaterpolske povijesti, prisjetili smo 1. travnja. Točno na dan kada su prije 10 godina u Melbourneu Barakude pod ravnanjem Ratka Rudića u produžetku finala protiv Mađarske osvojile naslov prvaka svijeta. No, Hrvatski vaterpolski savez aktualno okupljanje nacionalne vrste u Šibeniku, zaključno s večerašnjom utakmicom na Crnici, koristi kao ponajbolju prigodu za proslavu jubileja. Desetak dana ne predstavlja osobitu razliku, a 1. travnja ove godine ujedno je bio i dan finala Triglav lige u Dubrovniku.
Upravo su stoga ovi šibenski vaterpolski dani u potpunosti usmjereni Barakudama, Melbourneu i trenutku, utakmici kada je “sve počelo”. Večeras bi se na Crnici trebao susresti jedan dio dio reprezentacije iz 2007. Neće doći na žalost Damir Burić koji igra u Turskoj, baš kao Josip Pavić i Andro Bušlje u Grčkoj.
Nije u mogućnosti doći ni tadašnji prvi vratar Frano Vićan koji se upravo s Mladosti nalazi, na pripremama u Mađarskoj, dok Igor Hinić radi s prvom momčadi Primorja EB jer je trener Igor Pezelj u stožeru reprezentacije. Za očekivati je dolazak Rudića, Smodlake, Vrdoljaka, Kunca, Đogaša, možda Barača... I da, još jedan koji je sigurno tu. Štoviše, jedini iz Melbournea 2007. koji će večeras zaigrati u Crnici - Maro Joković.
- Prvo, ne mogu vjerovati da je prošlo već toliko puno godina. Deset godina! Kao u trenu - priznaje gospar Maro.
Nije Joković zanimljiv samo stoga što će jedini iz 2007. i večeras u Šibeniku u vodu. Riječ je o igraču koji je u toj vrsti bio najmlađi s 19 godina.
- Budući da sam još uvijek u reprezentaciji, onda se tek pokazuje koliko sam mlad tada bio. Tu je počela zlatna epoha hrvatke reprezentacije jer od tada skoro na svakom natjecanju osvajamo medalju. Meni je Melbourne ostao dodatno u sjećanju kao vrlo važan jer mi je to bilo u biti prvo natjecanje u kojem sam imao nešto zamjetniju ulogu. Prije Melbournea sam nastupao samo na jednom turniru, EP u Beogradu 2006, ali nisam još bio toliko... eksponiran.
Spomenuta mladost nije jedina Jokovićeva posebnost s australskog turnira. Maro je do Melbournea 2007. realno, za najveći dio Hrvatske bio apsolutna nepoznanica. Onda je baš taj “anonimac2 odveo Hrvatsku u produžetak.
- Stvarno je bilo lijepo biti dio te priče. Neobično je bilo što su se za to prvenstvo vratili svi stariji igrači, a što je meni kao najmlađem bila iznimna čast. Povlastica i zadovoljstvo igrati uz njih. Ja sam o svima njima dotad više čuo iz priča i s televizije, a sad sam bio dio te ekipe.
Dva puta Marković
Štošta se mnogi sjećaju iz finala Hrvatska - Mađarska, ali idemo s vašim golom za 7:7. Vićan je ludo obranio kontru jedan na nula Martonu Szivosu, a iz rekontre vi tresete mrežu Zoltana Szecsija, ali...
Šut je bio u vratarov bliži kut. U toj situaciji, u takvoj utakmici treba imati strašnu hrabrost i drskost za takav potez. Ili ste vidjeli “rupu”? Što ste mislili?
- Ma, dosta me ljudi to znalo pitati ili što sam mislio u tom trenutku? Nemam pojma što sam pomišljao. Ni tada, a kamoli da ću se sjećati danas, nakon 10 godina. Sve je krenulo u stvari nevjerojatnom obranom Vićana. Onda smo to odmah kaznili mojim golom, da bi slijedila u produžetku dva gola Pave Markovića. Golovi za koje mi kažemo da su dva najvažnija gola u povijesti hrvatskog vaterpola. Taj moj gol... Ne znam, to je jednostavno bio trenutak. Mogu sad pametovati, izbacivati parole, ali... mogu samo reći da mi je drago da je ušla! Kako god da je ušla, ha, ha. Sve ostalo je povijest - najbolje je zaključio Maro Joković.
Povijest koje ćemo se uvijek rado sjećati, a večeras joj Šibenčani imaju prilike i zapljeskati. Za desetljeća zlata!