Atletikom (odnosno lakom atletikom) danas se nazivaju sportska natjecanja u hodanju, trčanju, skokovima, bacanju, te višeboju.
Laka atletika zajedno s plivanjem te gimnastikom (gombanjem) čini grupu osnovnih sportova koji su potrebni svakom pojedincu, osobito mladome, za razvitak i za očuvanje fizičkog zdravlja.
Na njima se temelje praktički sve sportske igre, od kojih su najpopularnije loptačke.
Bez obzira na veću popularnost pojedinih igračkih kolektivnih sportova, atletiku se i danas naziva “kraljicom sporta”.
Povijest atletike seže u prapovijest: podatke o atletskim natjecanjima sadrže još Ilijada i Odiseja, a Olimpijske igre su organizirane od 776 prije Kristove ere, kada je jedino natjecanje bila utrka na jedan stadij (oko 192 metra).
U štokavskoj usmenoj tradiciji spominju se natjecanja u utrkivanju, metanju kamena (“s ramena”), skoku preko konja itd.
U antička doba atletikom se nazivao sav sport.
Poslije obnove interesa za sport u XIX stoljeću, iz atletike je izdvojena teška atletika (dizanje utega, rvanje, boks).
Atletika je tada postala svjetskim fenomenom, pa se održavaju i svjetska natjecanja: Olimpijske igre od 1896, a svjetska prvenstva od 1983.
Svoj naziv atletika duguje grčkom pojmu “athletikč tehné” (vještina borenja, natjecanja), temeljenome na imenici “áthlos” (borba, suparništvo).
Današnji grčki jedan je od rijetkih jezika koji za atletiku rabi drugi naziv: “stívos”.