Nedjelje su uvijek takve. Bez obzira na veličinu turnira i one koji su ostali u gradu. Godinama je to tako, ništa se nije promijenilo ni u Umagu. Finalisti čekaju svoj veliki trenutak, svi ostali već su davno krenuli u neki novi grad, na neki novi turnir.
Bio je to vrlo zanimljiv tjedan, koji je donio puno toga dobroga hrvatskom tenisu u teškim uvjetima i kompliciranoj situaciji. Naime, ako je bilo teško, onda je bilo teško ove godine i bit će uvijek teško u vrijeme olimpijskih igara. Utakmica koju je Umag na kraju tjedna dobio, jer je dobio legitimnog pobjednika, odličnog Talijana Fabija Fogninija, koji je u najboljim danima bio sasvim blizu Top 10. A to je velika stvar u uvjetima kad najbolji Hrvati nisu mogli doći u Umag jer su bili na drugom kraju svijeta, u Portlandu, i igrali četvrtfinale Davis Cupa.
Bio je to test koji je Umag izdržao i organizirao pristojan turnir, uz vrlo dobrog pobjednika, a siguran sam da će biti još bolji kad se najbolji Hrvati vrate na naš jedini ATP Tour, a većina će se, nadam se, vratiti 2017.
Nikad više kao nekad
I tako, bez obzira na veličinu događaja, bez obzira na to jeste se te nedjelje našli u Wimbledonu ili Umagu, osjećaj je uglavnom isti. Sreća zbog jednog velikog događaja, ali i tuga što je taj događaj došao kraju i što ćemo morati čekati godinu dana da se takvo nešto ponovi. Tako je to i u Wimbledonu i u Umagu.
Teško je tražiti i očekivati da svake godine bude jednako dobro. Vremena se mijenjaju i zato danas kad govorimo o Umagu i sjećamo se kakav je nekad bio, moramo biti realni, moramo znati i prihvatiti da više nikada nećemo vidjeti Umag kakav je nekad bio.
Neće biti tenisača koji su broj 1 na svijetu, neće biti ni Thomasa Mustera ni Carlosa Moye, ali zato treba napraviti sve da se turnir popuni respektabilnim imenima. Ako netko u tom društvu dolazi iz skupine Top 10, bit će to sasvim sigurno velika pobjeda.
No, Umag 2016. ponudio je puno dobrih stvari bez obzira na to što se manji dio toga događao na središnjem terenu, a veći dio negdje drugdje. No, tenis je upravo u umaškim danima pokazao koliko je hrvatski tenis velik i što može.
Za početak možemo biti sretni zbog činjenice što je Umag pohodio Andre Agassi, veliki Goranov rival iz igračkih dana. Tko god bio zaslužan za taj veliki događaj, kojim se ušlo u tjedan Umaga, napravio je veliku stvar za Umag i za hrvatski tenis.
Nije to, naravno, bilo sve. U tjednu Umaga Ivo Karlović osvojio je Newport, najstariji pobjednik na Touru od 1979. godine. A takav rezultat ostvariti sa 37 godina i 4 mjeseca je fantastična stvar. Karlović je, iako nije bio u Umagu, bio priča Umaga i u danima koji su dolazili sve do nedjeljnog finala.
Glavna tema umaških razgovora, čak i među onima koji nisu do kraja u tenisu, bio je prekid suradnje Marina Čilića i Gorana Ivaniševića. Mnogi su špekulirali zašto se to i kako dogodilo, tko je to inicirao i tko je u toj, činilo se, stabilnoj vezi igrača i trenera bio nezadovoljan. Kažu oni koji bolje znaju da je inicijativa krenula od našeg najboljeg tenisača, a gdje će sve i kako završiti, vrijeme će pokazati.
Dobili utakmicu s Rijom
Kad već u Umagu nije bilo najboljih Hrvata, oni su protekle dane obilježili briljantnom pobjedom u četvrtfinalu Davis Cupa nad Amerikancima, veličanstveni obrat od 0-2 inicirali su Ivan Dodig i Marin Čilić u igri parova, a zaključili Čilić i Borna Ćorić u posljednja dva meča.
I to je dio “kazne” koju je Umag morao platiti zbog Davis Cupa i takvog čudnog rasporeda, ali i Olimpijskih igara. Test koji je prošao. Umag će opet vrlo brzo biti pravi kad se 2017. vrate svi najbolji Hrvati.
Sedam dana bili smo svjedoci umaške priče u kojoj se daleko manje govorilo o kvaliteti turnira, a daleko više o popratnim sadržajima, od ponude i jela i pića pa dalje. I po tome je Umag ostao jedan od vodećih svjetskih turnira. Pogotovo u svojoj kategoriji, kategoriji ATP 250.
No, da bi se Umag vratio tamo gdje je nekad bio, zapravo, da bi se približio Umagu kakav je nekad bio, morat će u igračkom smislu popraviti turnir. Iako je Fabio Fognini tenisač za kojeg se isplati kupiti ulaznicu, iako je, recimo, triput pobijedio Rafaela Nadala, trebat će više da bi Umag u igračkom smislu opet bio ono što je nekad bio. A vrhunskih će jela uvijek biti.
Umag je na određeni način postao, ili ostao, ono što je bio. Tradicija tenisa u kojem se ne pita tko igra, ali se svake godine u isto vrijeme čeka dolazak putujuće skupine tenisača. Iako kvaliteta igrača ove godine nije bila na nekim prethodnim razinama, najvažnije je bilo izdržati utakmicu sa Rijom. Direktor Lawrence Frankopan, čini se, uspio je u tome, a vrijeme će pokazati kakav će turnir biti u godinama koje dolaze.
Ako se i kad se vrate najbolji Hrvati, možemo se nadati novom uzletu umaškog turnira i treba vjerovati da će od Umaga 2017. biti nešto više tenisa, a nešto manje lignji na žaru.