Kevin Anderson je prošle godine bio najbliže pobjedi nad Novakom Đokovićem u Wimbledonu, južnoafrički tenisač je u osmini finala dobio prva dva seta prvom tenisaču svijeta u dva tie-breaka, ali nije uspio održati razinu takvog fantastičnog tenisa i potonuo je sa 5:7 u petom setu.
Bila je to sezona iz snova 30-godišnjaka iz Johannesburga, omjer 46-24, što ga je u listopadu dovelo i do 10. mjesta na rang-listi. Na US Openu je naprimjer u osmini finala svladao Andyja Murraya.
Ove godine su Andersona usporile ozljede, izgubio je formu i samopouzdanje, a to nikada nije dobro.
Tako se i dogodilo da je u Wimbledonu još jednom poražen u meču u kojemu je vodio 2:0 u setovima. Ovoga puta preokret je izveo Denis Istjomin, bilo je to veliko iznenađenje. I kao da to nije bilo dovoljno, njegove profile na društvenim mrežama bombardirali su ljudi kojima je uništio listiće na kladionicama.
- Razočaran sam porazom, ali barem sam dobio tonu prijetnji smrću na Facebooku i Twitteru koje su mi pomogle da se oraspoložim. Hvala dobrim ljudima koji su i dalje uz mene u ovoj teškoj godini - poručio je Anderson.
Nije ovo ništa novo
U razgovoru za BBC Anderson je još malo elaborirao s čime se sve tenisači moraju “sudarati” u modernom svijetu.
- Ovakve se stvari uglavnom događaju nakon svakog meča bez obzira na okolnosti. Ljudi koji se klade na meč imaju tendenciju prenositi to na društvene mreže i pisati vrlo neprimjerene poruke. To je nešto s čime se jednostavno moraš nositi kao profesionalni sportaš u centru pažnje. To je stvarnost svijeta u kojemu živimo.
Iako je ovaj Andersonov slučaj posve drugačiji, odnosno ne spada u tu skupinu, priče o tenisu i izravnoj vezi s kladionicama nisu ništa novo, postoje već odavno. Tako je primjerice mutne povezanosti igrača, prije svega onih na nižim razinama turnira, s kladionicama nedavno za slovenske medije otkrio Blaž Kavčič, čija karijera je protjecala uglavnom igranjem na challengerima.
- Radi se o začaranom krugu. Na mnogim turnirima je glavni sponzor upravo kladionica, i time je sve odmah jasno. Slabiji igrači dobivaju mnogobrojne sporne ponude koje ne mogu odbiti. S kladionicama je upleteno puno igrača, međutim teško je to dokazati jer konce vuku ljudi iz pozadine - kazao je Kavčič, ispričavši i vlastiti primjer “ponude” koju je dobio.
Rješenja ipak postoje
- Dogodilo se to u Južnoj Koreji, netko je došao u hotel i pokucao na vrata. Znao je da igram protiv igrača s pozivnicom i da sam umoran jer sam isti dan doletio iz San Rema. Na moj poraz je koeficijent bio jako visok. Ponudio mi je torbu novca ako sljedeći dan izgubim.
Stoga Kavčič želi da njegovo ime uopće ne bude u kladioničkim ponudama. - Ne želim da moje ime bude tamo. Zato što nemam ništa od toga i zato što nakon svakog poraza dobivam prijetnje.
Ključni problem je što rastu nagradni fondovi na Grand Slamovima, a oni na challengerima i futuresima, gdje igrači krvare za tenisku egzistenciju, povećavaju se minorno ili uopće ne.
- Cilj bi trebao biti da barem 250 najboljih igrača živi od tenisa. Jer ako ideš na challenger avionom i sa sobom vodiš trenera, tada si u minusu čak i ako pobjeđuješ.
Zbog toga mnogo igrača očajava i okreće se ponudi kladionica.
- Grand Slam turniri zarađuju ogromne svote, a dio te zarade trebao bi se preusmjeriti na challengere i futurese. Ako Grand Slam turnir zaradi 200 milijuna dolara, kada bi se samo 2 posto od toga izdvojilo za challengere, njihov nagradni fond bio bi udvostručen - zaključio je 29-godišnji Slovenac, trenutačno 322. tenisač svijeta.