Borna Ćorić izveo je na Uskrs podvig nad podvizima, 20-godišnji Zagrepčanin preokrenuo je izgubljenu situaciju u finalu Marakeša protiv Philippa Kohlschreibera i prvi se put upisao u pobjednički krug na ATP Touru. Za taj trijumf nakon dva sata i 38 minuta doista se morao pomučiti, izvući iz sebe sve svoje najbolje karakteristike. Za prvu titulu spasio je pet meč-lopti na 5:6 u drugom setu; prije toga je nadoknadio break manjka u istom setu, a nakon toga i break manjka u setu odluke.
Ćorićev je preokret ATP Tour već kandidirao za povratak godine.
- Rekao bih da je ovo zbilja moj najveći povratak, nikada nisam spasio pet meč-lopti, pogotovo u ovako važnom meču - rekao je za ATP Tour.
Danas u Monte Carlu
- Jako sam dobro servirao u najvažnijim poenima i ovo je stvarno čudesan osjećaj. Nisam znao što očekivati kad sam došao ovdje, nisam bio u najboljoj formi, ali naporan rad iz posljednja tri-četiri mjeseca sada se počeo isplaćivati.
Finale u Marakešu počelo je u 15.30 po hrvatskom vremenu, meč je završio oko 18.30 i onda je krenula utrka s vremenom. U 20.30 Ćorić je s trenerom Ivom Ančićem bio u avionu iz Marakeša za Marseille, u Francusku su sletjeli oko ponoći i automobilom produžili u Monte Carlo.
Stigli su oko četiri sata ujutro. Borna je bio na nogama u 10 sati, javio nam se dok je doručkovao.
- Samo malo, samo malo... Hvala, najljepša vam hvala - već je primao čestitke prije negoli je odvojio pet minuta za Sportske novosti.
- To je bio tata Donne Vekić.
U Monte Carlo je stigao ne da bi se odmarao, nego da bi nastavio igrati. Direktor Masters 1000 turnira Željko Franulović dao je Ćoriću pozivnicu i danas će igrati protiv Jeremyja Chardyja u 1. kolu, pobjednika toga dvoboja u srijedu čeka Marin Čilić.
O tom potom, nedjelja je bila veliki dan za Bornu Ćorića.
- Sjajan je osjećaj biti pobjednik na Touru, stvarno sam ponosan što sam konačno uspio u tome. To mi je bio cilj prošle godine kad sam igrao dva finala (Chennai, Marakeš), nažalost, u kolovozu se dogodila ozljeda koljena baš kad sam opet proigrao i sezona je za mene tada bila gotova. Sada je naslov stigao u trenutku kad mu se baš nisam nadao, pa mi je još draži.
Jasno je zašto se nije nadao. Ova mu godina nije donijela baš previše razloga za optimizam, do Marakeša je bio na 5-8 u pobjedama i porazima, tek u Miamiju spojio dvije pobjede u nizu (Marcel Granollers, Dominic Thiem). Vjerojatno se uvukla i nervoza.
- Jesam li bio nervozan? To je možda bolje pitanje za trenera. Mislim da je to i normalno, očekivanja su velika, a ozljeda me prilično izbacila iz ritma. Nije se lako vraćati nakon ozljede.
Bio sam hrabar
Da je borac, dokazao je već toliko puta, da će ostaviti posljednji atom snage na terenu, nikada nije bilo sporno. Kao i da neće prestati vjerovati dok se god igra. U Marakešu je i prije finala s Kohlschreiberom opasno visio, Reda el Amrani u drugom mu je kolu servirao za pobjedu, Borna se izvukao tek u tie-breaku trećeg seta. El Amrani?
- To je tenis, ne znam što bih pametnije rekao. Čuo sam da je bio među 150 na svijetu prije nego što se ozlijedio, on zna igrati i svatko može imati dobar dan. U tim je trenucima bilo važno ne izgubiti fokus, uspio sam to proći, kasnije sam igrao sve bolje i bolje. Treba imati sreće, to je definitivno. Ja bih rekao da sam sada u Marakešu imao dosta sreće. Za razliku od Miamija, tamo sam počeo igrati bolje, ali me sreća nije pomazila. Kad na kraju godine podvučeš crtu, sve se to izjednači.
Tome se nadao i Kohlschreiber. Njemački je veteran, samo da podsjetimo, propustio sedam meč-lopti protiv Andyja Murraya u četvrtfinalu Dubaija. Škot je na kraju osvojio turnir. Sedam i pet, 12 meč-lopti ukupno. U Marakešu mu je izmaknuo osmi naslov u karijeri.
- Na 7:5, 3:0 za njega praktički sam bio gotov, rekao bih da sam čak i ja u tom trenutku prestao vjerovati.
Ako i jest pomislio, ničim to nije pokazao.
- Znam da se prvi uvijek pamti, zbog svih okolnosti još i više. Bio sam hrabar kad je trebalo.
Skinuo je velikog majmuna s leđa, postao je treći “NextGen” tenisač s titulom nakon Alexandera Zvereva (Sankt Peterburg 2016, Montpellier 2017) i Karena Hačanova (Chengdu 2016). Znamo da ga je to proganjalo, uostalom, sam je rekao da mu je to već lani bio cilj.
Ispraznio se emotivno
Sada bi definitivno trebalo postati lakše, sada bi se njegov talent morao osloboditi.
- Šalili smo se nakon svega da sam dobio kisik, da sam prodisao. Vratio sam se i na rang-listi, to je vrlo bitno jer nije jednostavno igrati kad znaš da svaki meč puno toga nosi. Bodovi su se smanjivali, padao sam na renkingu. Opet imam neku rezervu, nemam ništa braniti do Roland Garrosa, prilika je to za napredak. Neću reći da više nema pritiska, sada je neki novi pritisak.
Govoreći o sreći, reći će i da je sreća što je uspio uhvatiti avion u nedjelju navečer i u ponedjeljak ujutro biti u Monte Carlu.
- Tako je, čeka me meč protiv Chardyja. Jesam, umoran sam, ispraznio sam se i emotivno, ali ne želim u tome tražiti opravdanje, ne treba gledati na te stvari. Činjenica je da apsolutno uživam nakon Marakeša. Ne znam tko ne bi.