Kojim će putom dalje krenuti hrvatska teniska reprezentacija? To je jedno od pitanja koje se nameće nakon vikenda u Areni Zagreb. Možda zvuči pomalo apokaliptično, kao da slijedi kraj svijeta jer smo izgubili finale, iako je istina daleko od toga.
Jer Argentina je po tome već četiri puta doživjela kraj svijeta, a očito nekako i preživjela svaki od njih jer, eto, u nedjelju je igrala novo finale, svoje peto u Davis Cupu. I došla do trofeja.
Nama će ovaj poraz još neko vrijeme biti teško progutati s obzirom na situaciju i priliku koju smo imali, a posebno je teško Marinu Čiliću i Ivi Karloviću. Oni sigurno više od bilo koga drugog još uvijek proživljavaju nedjeljne poene. No njih ionako više ne mogu vratiti, pa je sada važnije pitanje - što slijedi?
Slijedi novi početak, nova sezona, novi ciklus Davis Cupa, a on počinje već u veljači 2017. Hrvatska će tada u 1. kolu ugostiti Španjolsku, za koju bi, između ostalih, mogao igrati Rafael Nadal. Hoće li 14-struki Grand Slam doista stići u Hrvatsku, ostaje za vidjeti, kao što je i puno upitnika oko sastava hrvatske reprezentacije.
Nedostaje u biografiji
Za Ivu Karlovića priča je definitivno gotova. Vratio se pod zastavu samo za ovo finale i više sigurno neće biti na raspolaganju, u kakvoj god situaciji reprezentacija bila.
Marin Čilić razmišlja o selektivnijim nastupima u nacionalnom dresu, odnosno da igra samo povremeno, samo neke mečeve, kako bi se mogao više posvetiti individualnoj karijeri. Na izravno pitanje o tome nije dao izravan odgovor, ali već sama činjenica da nije demantirao takvu mogućnost sugerira da o tome razmišlja.
- Moram razmisliti kako dalje - rekao je Čilić u nedjelju, još onako shrvan porazom od Del Potra.
Dojam je, međutim, da prije neće nego hoće biti na raspolaganju za sraz sa Španjolcima i da se namjerava eventualno pojaviti za play-off Svjetske skupine kako bi pomogao reprezentaciji ostati u eliti, kao Roger Federer nekada Švicarskoj.
Da je Hrvatska osvojila Davis Cup proteklog vikenda, gotovo bismo sigurno mogli reći da će uzeti svojevrsnu pauzu od reprezentacije. Jer tu je već deset godina, igrao je kad god je mogao, a osvajanjem Salatare zatvorio bi ciklus.
Ovako, s porazom i gorčinom koja je ostala nakon zagrebačkog finala, možda odluči pokušati još jednom jer je “pobjednik Davis Cupa” zasigurno epitet koji bi jako želio imati u biografiji.
Ne bude li pak Čilića, vrlo vjerojatno neće biti ni Ivana Dodiga, ali ne zbog njihova kumstva. Naš najbolji igrač u parovima već je i ranije govorio da će igrati samo u punom sastavu, odnosno sastavu s kojim imamo realne šanse za pobjede i osvajanje Davis Cupa. To smo ove godine imali, i Dodig je bio tu, na raspolaganju. Imao je idealnu priliku oprostiti se kao konačni pobjednik, njegovih pet pobjeda u paru od lanjskog play-offa s Brazilom ostalo je bez završne nagrade.
Bez Čilića drastično se smanjuju šanse za pobjedu u svakom našem meču, a Dodig se u takvim okolnostima nema namjeru uzalud žrtvovati. Jer ima kronične probleme s leđima, skoro su mu 32 godine i želi maksimalno iskoristiti preostalih nekoliko godina za rezultate na Touru, a Davis Cup zna izazvati prilično “trošenje materijala”. Dodig si to ne bi mogao priuštiti, pa bi čak i neovisno o Čiliću mogao reprezentaciji reći zbogom i nitko mu to ne bi zamjerio.
Valja se osvrnuti i na poziciju izbornika. Željko Krajan je pet godina u sedlu i radio je dobar, odličan posao. Uspješno je kormilario reprezentativnim brodom makar je usput prolazio kroz razne probleme koji su se prije svega ogledale kroz ozljede stožernih igrača Čilića i Dodiga. Ostao je u svom mandatu bez Ive Karlovića (oprostio se 2012), a već je ranije nastala velika rupa u reprezentaciji odlaskom Ivana Ljubičića i Marija Ančića.
Što će učiniti HTS?
U tako nezahvalnoj poziciji Krajan je uspješno promovirao nova lica - Franko Škugor, Mate Delić, Marin Draganja, Mate Pavić. Doduše, s Pavićem je u međuvremenu zaratio i prekrižio ga, ali je svaki od trojca Škugor - Delić - Draganja odigrao ključne role u određenom trenutku i pomogao da Hrvatska dođe do netom završenog finala.
I Krajan je bio nedorečen po pitanju budućnosti, ali nije naznačio da se zasitio ili da namjerava otići. Dapače, govorio je o svijetloj budućnosti reprezentacije, ali pod uvjetom da svi ostanu na okupu. No što ako ne budu; ako ne bude bilo Čilića, Dodiga, Ćorića, vidi li se Krajan i dalje kao izbornik?
A to hoće li svi najbolji igrati ovisit će, očito, i o Hrvatskom teniskom savezu. I čelni ljudi HTS-a moraju ponuditi igračima nešto čime bi ih “privezali” za reprezentativni dres.
U suprotnom, sastav protiv Nadala i društva mogao bi nam biti: Franko Škugor, Mate Delić, Marin Draganja, Nikola Mektić, Ante Pavić ili Kristijan Mesaroš.