Još se tinta nakon poraza Hrvatske u finalu Davis Cupa nije ni posušila, a već su krenule špekulacije s radnim naslovom - što će biti sutra? Sutra će naravno biti dvoboj prvog kola Svjetske skupine u kojem će Hrvatska ugostiti peterostrukog pobjednika, selekciju Španjolske koja prema najavama želi u novoj sezoni još jednom loviti najveći momčadski naslov svjetskog tenisa. Stoga su već, iako do tog dvoboja ima dovoljno vremena, najavili najbolji sastav predvođen Rafaelom Nadalom, Davidom Ferrerom i Robertom Bautistom Agutom. A par im je uvijek bio jedan od boljih na Touru.
Istodobno su se počele nazirati konture priče koja se pojavila neposredno nakon Argentine, a već se nešto moglo doznati i u vrijeme finala. Zasad se prvi javio Ivan Dodig koji je odustao od dvoboja sa Španjolcima jer, kako je rekao, nema još previše vremena a želio bi se malo i posvetiti sebi i pojedinačnim nastupima, iako je teško povjerovati da bi se mogao u pojedinačnim nastupima vratiti na negdašnje dane. Spominje se tu uvijek prisutna ozljeda kad je Dodig u blizini, a neko će reći da se koristi po potrebi. Aktivira se kad mu treba opravdanje, iako ne bih rekao da je Dodigu potrebno bilo kakvo opravdanje. Godine idu i on sigurno više nije u najboljim godinama i to treba respektirati.
Narušeni odnosi
Marin Čilić i Borna Ćorić najvažniji su dio ove priče, ali je važan i Željko Krajan. Naime, nesporazum koji se rodio u vrijeme dvoboja s Argentincima kad je Krajan odustao od Borne Ćorića, a mnogi su bili uvjereni i vjerojatno bili u pravu da to nije bila samo njegova odluka, nije dobro završila za izbornika naše reprezentacije, a hoće li završiti dobro za hrvatski tenis to će tek vrijeme pokazati.
Odnosi koji su se između izbornika i igrača nepovratno poremetili otišli su toliko daleko da je Ćorić stao milimetar od onoga što stvarno misli. Milimetar do izjave “možete zaboraviti moj nastup u Davis Cupu ako Krajan ostaje izbornik”. Kako sada stvari stoje Krajan nema namjeru otići, što znači da ima čvrstu podlogu i potporu saveza i nekih igrača. Zapravo, potporu Marina Čilića, koji je to, uostalom, ovih dana i rekao.
A što će biti s Čilićem još nismo doznali jer se Čilić, kao i obično, igra informatora i sve ostavlja do posljednjeg trenutka kako bi nešto podijelio sa svojim navijačima i ljubiteljima tenisa.
Njegove su ambicije za 2017. prilično visoke i nikada toliko čvrsto izražene. Prioritet u novoj sezoni bit će ulazak u Top 5 te osvajanje još jednog Grand Slam turnira, a kad tu dodamo sve ono što bi se moglo dogoditi na turnirima iz kategorije Masters 1000, onda je posve jasno da Čilić nema vremena za Davis Cup. Barem ne ove godine.
I zato je zapravo nejasno zašto to nije odmah rekao, već je tu odluku prolongirao do Australian Opena. Iako je ionako svima jasno da bi nastup protiv Španjolaca bio moguć samo kad bi naš najbolji tenisač na Australian Openu rano ispao. Svaki ulazak u drugi tjedan bi vjerojatno bio kraj ambicijama i to je nešto zbog čega se Marin Čilić ne bi morao ni trebao ispričavati. Njegova je želja krenuti po još bolji rezultat, koji bi ga moguće doveo i do etikete najvećeg hrvatskog tenisača svih vremena.
Ne znam u čijim je rukama odluka, sigurno će trener Jonas Björkman imati nešto za reći o rasporedu i turnirima koje će na početku sezone igrati, ali ako je spreman igrati na ATP Touru u Francuskoj, onda će se morati nakon Australian Opena barem nakratko odmoriti. A vremena nema previše, dakle, bude li mislio na svoju karijeru a došlo je vrijeme da i to napravi, onda će morati preskočiti ili dvoboj sa Španjolcima ili cijelu sezonu Davis Cupa.
Naša realnost
To je trenutačno naša realnost jer sve što ovog časa znamo jest da će se taj dvoboj sa Španjolcima igrati u Osijeku, prvi put u Osijeku nakon 20 godina i da je sve drugo otvoreno. Netko bi rekao da je sve moguće, ali ništa nije sigurno i treba očekivati da će se lavina koja je krenula nakon otkaza Ivana Dodiga nastaviti ili potrajati još neko vrijeme.
Poraz od Argentine je bio prilično bolan, iako za takvo nešto nema razloga jer smo izgubili od boljeg. Kako ćemo se i hoćemo li se oporaviti, vrijeme će pokazati. Dovoljno je samo pogledati koliko su godina Švicarci morali igrati bez Rogera Federera, Srbi bez Novaka Đokovića, a u posljednje vrijeme i Španjolci bez Rafaela Nadala. Jedina iznimka u toj priči bio je Andy Murray, koji je uvijek spreman igrati kad Britanci zovu, a kakvu ćemo Hrvatsku vidjeti u Osijeku, uskoro ćemo doznati, ali sumnjam da bi u ovoj priči bilo prostora za optimizam. Bojim se da bi to ipak mogla biti neka nova Hrvatska, na žalost, Hrvatska bez igračkog argumenta.