Medjugorje, 160717.
Pracenje teniskog susreta Cilic - Federer u kuci Cilicevih u Medjugorju.
U obiteljsku kucu Marina Cilica dosli su rodbina, susjedi i prijatelji kako bi organizirano pratili susret.
Zdenko Cilic pocastio je mnostvo sirom i prsutom, te se osamio sa suprugom kako bi pratio susret.
Foto: Denis Jerkovic / Cropix
Foto: Denis Jerkovic / Cropix / CROPIX

UZ SVOG HEROJA

FOTO: REPORTAŽA IZ ČILIĆEVA RODNOG KRAJA Međugorje je ponosno plakalo s Marinom: 'Pomoći će mu Gospa i Marin će pobijediti'

AUTOR:
    • Stanislav Soldo

  • OBJAVLJENO:
  • 17.07.2017. u 08:16

  • Neka nije osvojio Wimbledon, Marin Čilić je ponos Hercegovine i Hrvatske. Tako su stanovnici Međugorja komentirali meč Čilića i Federera u finalu Wimbledona.

    Međugorje je u nedjelju bilo centar svijeta. Marin Čilić igrao je finale Wimbledona pa su svi i stari i mladi nestrpljivo čekali 15 sati. Razumljivo najuzbudljivije je bilo u obiteljskom domu Čilićevih, gdje su ostali ponosno roditelji Zdenko i Koviljka, koji su ispred kuće organizirali gledanje prijenosa. Okupili su se brojni prijatelji, susjedi i kumovi.

    Zdenko i Koviljka su se pobrinuli da ništa ne nedostaje. Bilo je hercegovačkih uštipaka, pršuta i sira za Marinove fanove, iz Međugorja i šire, koji su njemu i roditeljima došli dati potporu. A zvona s međugorske Crkve svetog Jakova već u nedjelju ujutro su pozivala vjernike na molitvu. Ovaj put se molilo Gospi od Karmela da na svoj dan pomogne Marinu Čiliću protiv Rogera Federera u finalu Wimbledona.

    Medjugorje, 160717.
Pracenje teniskog susreta Cilic - Federer u kuci Cilicevih u Medjugorju.
U obiteljsku kucu Marina Cilica dosli su rodbina, susjedi i prijatelji kako bi organizirano pratili susret.
Zdenko Cilic pocastio je mnostvo sirom i prsutom, te se osamio sa suprugom kako bi pratio susret.
Foto: Denis Jerkovic / Cropix
     

    Gospa će pomoći

    - Pomoći će mu Gospa i Marin će pobijediti - rekla nam je postarija gospođa koju smo zatekli u crkvi kako kleči ispred Gospina kipa.

    Nisu samo molili domaći ljudi, već i hodočasnici, koji su čuli da je jedan od najpoznatijih svjetskih tenisača iz ovog hercegovačkog mjesta. Međugorje je tako u nedjelju čitav dan bilo ujedinjeno u molitvi i iščekivanju povijesnog meča Čilića i Federera na Wimbledonu.

    Iako ga sreća nije htjela pa nije osvojio Wimbledon, nema sjete ni tuge na licima Čilićevih fanova u njegovu rodnom Međugorju. Očekivali su osvajanje Wimbledona koje je za izmakao iz ruke Marinu Čiliću. Ali što je, tu je.

    - Marin je u jednom trenutku stao. Nešto nije bilo dobro. Ne zna se što mu se točno dogodilo. Nije dao sve od sebe i mislim da je u pitanju neka ozljeda. Znam da je imao žuljeve, a možda je i još nešto dodatno - kazao je Zdenko Čilić nakon završetka meča, koji je gledao sa suprugom Koviljkom.

    I inače tako prakticira gledati sina. Osami se, tako mu je najlakše.

    - Sretan sam i ponosan na Marina. Kada dođe kući, proslavit ćemo. Pa on je izgubio od najvećeg igrača u povijesti tenisa - rekao je Zdenko Čilić.

    - Okupili smo se ovdje i svi smo ponosni na Marina i dalje ćemo navijati za njega - nastavio je Zdenko kazavši da Marin dolazi za nekoliko dana kada će se obitelj okupiti i proveseliti.

    - Ovo je njegov životni san. On ga živi i siguran sam da od njega sigurno neće odustati - otkrio nam je tata Čilić.

    - Važno nam je da je zdrav i živ. Čekamo ga i proslavit ćemo zajedno isto kao da je i osvojio Wimbledon - komentirali su Međugorčani.

    Da je tenis postao najbitnija sporedna stvar u Međugorju, potvrdili su nam mnogi. Za tv-ekrane prikovali su se i stari i mladi bodreći Marina Čilića u pohodu na Wimbledon.

    Navijalo se i pjevalo u kafićima, prepričavali Marinovi dosadašnji mečevi. Svaki njegov dobar potez praćen je salvama oduševljenja i skandiranjima.

    Veselo i napeto bilo je u kvartu Krstine, gdje je odrastao Marin Čilić.

    Pratio se svaki Marinov udarac reketom, ali i Federereov. Komentira se Marinova pobjeda protiv Müllera i Querreya, uspoređuju potezi. Svi su teniski znanci.

    - Ma, što će Federer protiv našeg Marina - rekli su.

     

    Nismo znali za žuljeve

    Frcale su iskre na sve strane. Svi su priželjkivali samo jedno, Wimbledon za Marina Čilića. U jednom trenutku muk i nevjerica. Marin je ozlijeđen. Suze u njegovim očima, ali i u očima Međugorčana.

    - Ponosni su na Marina i Hrvatska i Hercegovina - kaže nam Mario Šego, kojega smo zatekli među mnoštvom navijača ispred obiteljske kuće Čilića.

    - Velika je stvar doći u finale Wimbledona, na žalost, ovaj put nije išlo. On je naša nada i naša dika.

    - Ajde, hoćemo osvajanje Wimbledona.

    - Marine, ti to možeš - sve su oči uprte u ekran.

    Marin je servirao, zbrajali su se poeni. Suze radosnice su bile u očima njegovih fanova. Setovi traju predugo, čitavu vječnost za Marinove navijače.

    - Nismo ni znali da je imao problem sa žuljevima i ozljedom. Sigurno je trpio veliku bol jer Marin nikada nije zaplakao. To je na kraju presudilo. Da bi dobio Federera, moraš biti sto posto zdrav - rekao je Ilija Sučić.

    - Naprijed, udri, što čekaš... - ori se u kvartovskom kafiću nedaleko od crkve.

    - Odličan servis - dobacuje netko.

    Svi su vidno uzbuđeni, nitko to i ne pokušava sakriti. Nestrpljenje raste, adrenalin skače, usijava se atmosfera kod svakog Čilićeva poteza.

    - Ajmo, break. To, Marine - bodrili su Međugorčani Čilića.

    Napetost se mogla rezati u zraku. Brojili su se potezi i servisi, vrijeme je ipak istjecalo. Zar je gotovo? Federer je preuzeo igru, kraj je tu.

     

    Nije kraj svijeta

    Međugorčani se nisu dali, navijali su, bodrili svog Marina, ali bilo je svima jasno, Wimbledon mu je zbog ozljede izmakao iz ruku.

    - Nema veze, nije kraj svijeta, doći u finale Wimbledona i to je uspjeh - komentirali su vidno uzbuđeni Međugorčani svog Marina, kojemu svi žele da se što prije oporavi.

    - Ma, on je ponos Hercegovine i Hrvatske, Wimbledon je došao u Međugorje, Marin je drugi hrvatski tenisač, koji se probio do finala u All England Clubu, zar to nije dobro? - rekli su nam na odlasku.

     

    Iz drugih medija