Ne znam kako će svlačionica u All England Clubu dočekati Marina Čilića u tjednu koji prethodi najvećem teniskom događaju godine, ali sam uvjeren da će ga mnogi gledati na drukčiji način nakon što je ove sezone puno puta dokazao u kojem pravcu ide njegov tenis, uostalom, mnogi ga vide kao jednog od favorita najvećeg svjetskog turnira.
O tome je nešto rekao i Goran Ivanišević uoči velikog turnira u Queen’s Clubu kad je na pitanje o Marinu, uzvratio...
- Marin je uvijek jedan od favorita Wimbledona.
No, nije samo Ivanišević posijao sjeme optimizma oko nastupa našeg najboljeg tenisača u Wimbledonu, ovih se dana komplimenti gomilaju i gotovo da nema ozbiljnijih tenisača ili teniskog analitičara koji Marina tri godine nakon što je osvojio US Open ne vidi mogućim favoritom za trijumf na još jednom Grand Slam turniru, i to najvećem.
Suparnikova pohvala
O tome je nešto rekao i Richard Krajcek, Nizozemac i još jedan pobjednik Wimbledona poput Ivaniševića, koji također smatra Čilića jednim od favorita i to ne favorita iz sjene, već čovjeka koji igrom i formom nudi izgled čovjeka koji bi mogao otići do kraja a da tako nešto više ne bi bio ni šok ni senzacija.
Ipak, najveći kompliment dobio je ovih dana nakon nastupa u londonskom Kraljičinu klubu. Ako postoji turnir koji će svakom tenisaču nuditi nešto više od ostalih turnira, za Marina je to svakako nastup u Kraljičinu klubu.
Ne samo zato što je tamo prije pet godina bio pobjednik, ne samo zato što je tamo još dva puta bio finalist, polufinalist, tamo je, siguran sam da će se neki sjetiti, ostvario jedan od boljih uspjeha na početku seniorske karijere pobjedom nad tada vodećim britanskim tenisačem Timom Henmanom, koji je četiri puta bio polufinalist Wimbledona, ali nikada nije otišao do kraja.
Čilić ovaj put nije morao govoriti o fenomenalnom nastupu, brojke su to rekle za njega. Bez obzira na to jeste li veliki ili nešto manji ovisnik o brojkama, bez obzira na to koliko voljeli Čilića i tenis koji on igra, morate priznati da je njegov nastup povremeno bio spektakularan. Iako nisu svi bili sretni do kraja, neki poput prijatelja, koji je zaključio da je finale morao dobiti bez većih problema.
A upravo se to nije dogodilo, finale je otišlo na stranu Španjolca Feliciana Lopeza, koji je uvijek uživao na travnatim terenima, tenisača koji je sam vodio brigu o svom ždrijebu pa je tako u prvom kolu pobijedio Švicarca Stana Wawrinku, u polufinalu Bugarina Grigora Dimitrova i u finalu Marina. Finalu u kojem je spasio meč-loptu.
No, upravo je Feliciano Lopez ponudio najbolji i najveći kompliment Marinu Čiliću jer kad tako nešto dođe od protivnika od kojeg izgubiš finale, onda se moraš osjećati poput čovjeka koji je napravio nešto veliko i spreman je na još veće stvari.
Lopez je, naime, u pobjedničkom zanosu nakon što je osvojio šesti i najveći naslov u karijeri, Čilića vidio jednim od favorita Wimbledona. I ne samo to. Lopez je, između ostalog, rekao i ovo:
- Marin je uz Rogera Federera najveći favorit u Wimbledonu.
Koliko je blizu, koliko daleko od te prognoze, vrijeme će uskoro pokazati, ali je činjenica da Marin Čilić ima sve argumente da bi se osjećao dobro na travi Wimbledona, kao što se, uostalom, posljednjih godina tamo izrazito dobro i osjećao. I da je bilo malo više sreće, možda bi u jednom od ta tri četvrtfinala načinio dodatni iskorak i otišao do kraja.
No, dvaput je izgubio od Novaka Đokovića, jednom nakon što je poveo 2:1 u setovima, a lani od Rogera Federera u dramatičnom okršaju, u kojem je dobio prva dva seta, imao je u jednom trenutku i tri vezane meč-lopte 0:40, ali se Federer izvukao i vratio. Kad tako gledamo, onda je Marin Čilić svakako jedan od onih tenisača koji će biti prilično visoko plasirani na listi kandidata za osvajanje ovog velikog trofeja, ne samo kod mogućih protivnika, ne samo kod novinara, već i na kladionicama.
Argumenti za optimizam
A kladionice će reći da je Čilić uz bok petorice vodećih tenisača svijeta Rogera Federera, Rafaela Nadala, Andyja Murraya, Novaka Đokovića i Stana Wawrinke. Iz te velike petorke samo Wawrinka nije osjetio kako izgleda podići trofej na najvećem svjetskom turniru. Čilić se od mogućeg favorita pretvorio u jednog od ozbiljnih pretendenata za naslov i on za takvo nešto ima sve argumente. Ne samo tri velika četvrtfinala, u kojima je igrao s Đokovićem i Federerom, nego zato što je trava, gotovo bismo rekli, prirodna podloga na kojoj se Čilić uvijek dobro ili najbolje snalazio.
I ovo je možda vrijeme kada bi mogao konkurirati za taj naslov i za nove velike stvari, koje mu se ove godine događaju prilično konstantno i gotovo od početka godine.
Sve je bliže petici
Tako je Čilić u ovom trenutku šesti tenisač na svijetu, što je fantastično i za neke od nas očekivano dostignuće, jer sam uvijek mislio da Čilić vrijedi položaja među prvih pet na svijetu, a u nekim najluđim snovima, koji to više i nisu samo snovi, moglo bi se baciti pogled i dalje do prva tri pa i mjesta na vrhu, što mnogi danas smatraju znanstvenom fantastikom, ali činjenica jest da Čilić korak po korak radi sve bolje rezultate i sve bliže je ulasku u Top 5, a kad dođeš toliko daleko, onda ni prvo mjesto više nije i ne bi trebalo biti nemoguća misija.
Jedan od argumenata kojim može baratati Marin Čolić svakako je činjenica da je 2014. bio pobjednik US Opena, što znači da kad jednom odeš do kraja, uvijek možeš još jednom ili još koji put.
No, da se vratim turniru u Kraljičinu klubu. Otamo su brojni veliki tenisači krenuli u pohod prema Wimbledonu. Neki su, poput legendarnog Petea Samprasa, Australca Lleytona Hewitta ili Rafaela Nadala, spojili naslove u istoj godini, neki poput Borisa Beckera bili su pobjednici oba turnira, a neki, poput Ivana Lendla i Andyja Rodicka, koji su briljirali u Queen’s Clubu, nikad nisu otišli do kraja na najvećem svjetskom turniru. Međutim, na određeni način taj je turnir uvijek nudio izgled skorašnjeg Wimbledona, iako to u vrijeme Björna Borga, recimo, ništa nije značilo ni vrijedilo jer Borg je pet puta za redom osvojio Wimbledon a da pritom između Roland Garrosa i Wimbledona nije odigrao ni jedan meč na travi.
Forma Marina Čilića svakako sugerira da bi ove godine mogao otići daleko u Wimbledonu, možda i najdalje, ali to je put na kojem će uvijek biti puno prepreka. Put na kojem će, unatoč srednjim tridesetima, stajati Roger Federer, koji je ove godine već osvojio četiri turnira (Australian Open, Indian Walles, Miami i ovih dana Halle), ali Čilić je tog i takvog Federera držao “za rogove” prošle godine u Wimbledonu, pobijedio ga prije tri godine na US Openu i siguran sam da će se osjećati dobro kad bude ušao u okršaj s najboljim.
Istina, i za Marina će Wimbledon u ovim novim okolnostima biti velik pritisak, ali puno puta je dokazao da je u stanju izdržati pritisak i igrati najbolji tenis kad je najteže.
Hoće li se to dogoditi ove godine, vrijeme će pokazati, ali svi mi imamo pravo na nadu. A ta nada leži u njegovoj igri ne samo proteklih dana u Kraljičinu klubu, nego i od početka sezone. Nitko ne može prognozirati je li stiglo vrijeme da Marin Čilić dohvati novi Grand Slam naslov, ali mnogi će reći da nikad nije bio bliže.