Prije tri godine gledala je prema krovu svijeta. Osvojila je prvi naslov u karijeri, bila je pobjednica Kuala Lumpura i vrlo brzo je dostigla 62. mjesto na svijetu, najmlađa tenisačica u Top 100. Velika se karijera smiješila mladoj 17-godišnjoj Osječanki Donni Vekić, gotovo preko noći postala je instant-zvijezda.
Jedan od razloga je svakako bio i trener, Britanac David Felgate, koji je bio trener i Tima Henmana i vrlo često je bio okružen i opsjednut britanskim novinarima. Pogotovo u vrijeme Wimbledona kada su mnogi od njih očekivali da se Donna Vekić trajno nastani u Britaniji. Uostalom, tamo je i trenirala. No, Felgate je u tipično britanskoj maniri uvjerio i britanske novinare i nas da se tako nešto neće i ne može dogoditi. I prilično plastično je to objasnio.
Novinarski autogol
- Prije ću ja postati Hrvat, nego Donna Britanka.
Nekako u to vrijeme mlada Osječanka je u jednom od intervjua rekla i nešto što su mnogi tretirali neobičnim, a neki i bahatim.
- Ne igram tenis da bih bila deseta na svijetu, igram tenis da bih bila prva.
Od vremena Kuala Lumpura prošle su tri godine i Donna Vekić je, poput svih mladih i talentiranih tenisačica pa i tenisača, prošla prilično turbulentno razdoblje. Od velikih očekivanja znali su se dogoditi češće nego što je bilo tko mogao pomisliti skromni, pa i lošiji rezultati i ona je zapravo u jednom trenutku te svoje mlade karijere gotovo pala u zaborav, iako je 2015. godine igrala finale Taškenta, ali to joj je bio jedan od rijetkih većih rezultata.
Razočaranja su bila daleko češća i novinari su, uključujući i neke od nas koji misle da znaju sve o tenisu, zaključili da njena karijera ide u pogrešnom pravcu i da bi se, ako tako nastavi, mogla relativno brzo okončati.
Nismo tada znali, a i nismo imali strpljenja, čekati Donnu Vekić. Ne Donnu Vekić koja će jurišati na prvo mjesto svjetske rang-liste, pa ni Top 10, već Donnu Vekić koja će se vratiti i pokazati da sve ono što je napravila toliko mlada u karijeri nije slučajno. Kad si dobar, onda će se tako nešto kad tada i dogoditi.
Opet, malo tko je vjerovao da bi se nešto takvo moglo dogoditi već proteklog tjedna na travi Nottinghama, što ju je dovelo do 58. mjesta na svijetu i novog najboljeg rankinga karijere. Malotko je u tako nešto bilo tko mogao povjerovati jer Donna Vekić je do kraja ostala u Roland Garrosu. Pratila je nastupe svog dečka, Švicarca Stana Wawrinke, koji je u finalu izgubio od Rafaela Nadala. I tako je naša Donna do obale Otoka stigla ili u nedjelju kasno navečer, ili u ponedjeljak na dan kada je turnir počeo.
- Što misliš, hoće li biti dva ili tri gema?
Bio je to mali dio razgovora prijatelja, također teniskog novinara, i mene, i bio je to autogol kojeg smo zajedničkim snagama zabili. Ne samo da nije uhvatila dva ili tri gema, kako smo mi oholo prognozirali, već je šest dana kasnije otišla do kraja, osvojila drugi naslov u karijeri tri godine nakon Kuala Lumpura i još jednom potvrdila da je trava prirodna podloga za naše tenisače i tenisačice. Toliko prirodna da bismo bez straha od moguće pogreške mogli zaključiti...
- Tamo gdje raste trava, rastu i Hrvati.
Hrvati i Hrvatice. No, ono što je fascinantno u trećem velikom tjednu hrvatskog ženskog tenisa ove godine - nakon Mirjane Lučić-Baroni na Australian Openu i Petre Martić u Roland Garrosu - Donna Vekić je u Nottinghamu stigla do najvećeg i najboljeg hrvatskog rezultata, muškog ili ženskog, ove sezone.
Na putu do trijumfa pobijedila je dvije velike tenisačice i pritom dokazala da priča o tome da se ponovno ozbiljno bavi tenisom nije bila na staklenim nogama. Pobijediti u polufinalu i finalu Čehinju Lucie Šafarovu i Britanku Johannu Kontu sve je osim obične ili slučajne pobjede.
Šokirani Britanci
I jednu i drugu ostvarila je nakon što su suparnice osvojile prvi set i sigurno najtežom mogućom stazom. Šafarovu, koja je ne tako davno igrala i polufinale Wimbledona i finale Roland Garrosa i bila peta tenisačica svijeta, nadigrala je nakon što je dobila oba tie-breaka, da bi u tri seta, opet nakon što je izgubila prvi, zaustavila Kontu i dobila tie-break. Pritom je Kontu, koja je podrijetlom Mađarica, a došla je u Veliku Britaniju iz Australije, onemogućila da ode do kraja i tako postane prva Britanka u 31 godini koja će osvojiti naslov u domovini. Ili novoj domovini.
Dugo su Britanci čekali na Andyja Murraya, dugo sad čekaju i na Kontu, koja je u međuvremenu došla do osmog mjesta na svijetu i ozbiljno prijeti svim najboljim tenisačicama.
Tako se raspleo prvi tjedan ovogodišnje sezone na travnatim terenima, koji će kulminirati skorašnjim Wimbledonom. A to što su postigli naši tenisači i tenisačice u tom prvom tjednu, toliko je dobro i toliko veliko da je gotovo nezamislivo. Toliko dobrih rezultata na travi u “komadu” nismo imali od vremena Gorana Ivaniševića i njegova Wimbledona. Na tri turnira - u Velikoj Britaniji, Njemačkoj i Nizozemskoj - imali smo u svim konkurencijama pet polufinala. Koja su se pretvorila u tri finala, a Donna Vekić trijumfom je okončala svoj hod i blistavi povratak u Nottinghamu.
Svake godine kada se približi Wimbledon i kad netko od naših tenisača ili tenisačica napravi velik rezultat, stižu pitanja od uglavnom neinformiranih britanskih novinara, koji ni o svojima ne znaju baš sve, a kako bi onda nešto znali o našim tenisačima i tenisačicama. Tako su nas još od vremena Gorana Ivaniševića znali pitati i svaki razgovor početi istim pitanjem...
- A koliko klubova i teniskih terena na travi ima u Hrvatskoj?
I ostali bi šokirani odgovorom, kao što su ostali šokirani jednom kad je Karolina Šprem pobijedila Venus Williams u Wimbledonu. Šokirani jer nisu to mogli razumjeti, a siguran sam da neće razumjeti ni danas kada je naša Donna pobijedila njihovu Johannu, najbolju britansku tenisačicu, od jučer sedmu na svijetu.
Sveta engleska trava
I zato je najbolji odgovor samo jedan. Tamo gdje raste trava, rastu i Hrvati. I zato je Wimbledon na određeni način uvijek bio naš turnir, i zato uvijek vjerujemo da će se nešto lijepo dogoditi kad dođemo do britanske obale i kad osjetimo miris te, Britanci su je davno nazvali, svete trave Wimbledona. Tamo gdje nije samo Goran Ivanišević imao velike rezultate, tamo gdje se imamo pravo nadati da će možda netko i ove godine iskočiti.
Donna Vekić to je na najbolji način pokazala u Nottinghamu, iako smo joj “mudro” dodijelili nekoliko gemova i poraz u prvom kolu. No, svi, i mi, imamo pravo na neke svoje zablude.