U trenutku kada je Roger Federer iskoristio drugu break loptu i osvojio prvi set u Wimbledonu, Goran Ivanišević krenuo je prema izlaznim vratima TV sale hotela Sol Istra u Umagu. Temperamentni Goran koji je najbolje znao što sve prolazi kroz glavu Marina Čilića nije mogao više gledati.
- Pogledao sam prvi set, ali nije dobro krenulo. Imao je Marin break loptu na 2-1 i da je kojim slučajem uspio iskoristiti tko zna što bi bilo. Ali, nažalost to je bilo to. Pogledao sam poslije i kraj meča, odnosno treći set, no, dok sam tražio televizor nisam se puno nadao. Kada Federer izađe iz „gužve“, kada je s dva breaka uzeo prvi set, otvorio mu se autoput po kojem on juri i tada ga je nemoguće zaustaviti, ističe Ivanišević koji jako dobro zna koliko Federeru znači pobjeda na travi All England Cluba.
The Fall of Cilic, game changing moment
Prije deset godina kada je Švicarac lovio svoju petu pobjedu u Wimbledonu u pomoć je pozvao upravo Ivaniševića kako bi mu pomogao u pripremama za ogled s Rafaelom Nadalom.
- Znam Federera od malih nogu i ovo što je on napravio doslovno ga svrstava u sam vrh i nije pretjerano reći da je možda najbolji tenisač svih vremena. Osobito je impresivan njegov povratak ove posljednje sezone jer vratiti se tako nakon operacije koljena nije lako. Svi znamo što on može napraviti s reketom, ali ono što mene oduševljava su njegove kretnje. On se po terenu kreće kao da ima 20-godina. Toliko je fizički dobro pripremljen da izgleda kao da igra s nevjerojatnom lakoćom bez imalo muke i napora, a pritom njegovi suparnici jednostavno nemaju prostora za pogreške, ističe Ivanišević.
Osim što je pobjedom nad Čilićem Federer došao do rekordnog broja trijumfa na Wimbledonu, postao je i najstariji tenisač koji je slavio na engleskom turniru. No, Švicarac koji će početkom kolovoza napuniti 36 nije iznimka. U ovogodišnjem ženskom finalu našla se i 37-godišnja Venus Williams koja doduše nije uspjela doći do svog šestog naslova u Wimbledonu, ali je svojim igrama došla do finala.
- Baš smo nedavno gledali liste od 90-ih koliko je ljudi starih 30 i više godina bilo u prvih 10, 20, 30, odnosno 100 i može se uočiti taj trenda produženja životnog vijeka tenisača. Trenutno u prvih 100 imamo skoro 30 igrača koji su debelo stariji od 30 godina. Prije kada bi prešao 30 bio si gotov i nije bilo šanse da se održiš na vrhu ili da ostaneš u prvih 100. Iznimka je bio tek Jimmy Connors.
Danas najbolji tenis igraju upravo stariji igrači. Čini se da iskustvo postaje presudan detalj, a naš Ivo Karlović je najbolji primjer. Pomakla se jako ta granica. Stariji igrači biraju turnire na kojima će igrati, više posvećuju pažnju svojoj fizičkoj spremi, vide da tako mogu i sada je ovim mladima koji dolaze postalo još teže probijati se, ističe Ivanišević koji od ATP toura oprosti 2004., no, prije toga ostvario je uspjeh koji se upisao u kolektivnu svijest svih poklonika tenisa. Prije 16 godina Ivanišević je u Wimbledon došao s pozivnicom, otišao do četvrtog finala u karijeri i do nevjerojatne pobjede.
- Da prošlo je već 16 godina, ali nevjerojatno je koliki broj ljudi se sjeća tog meča, tog ludog finala. Ove godine 9. srpnja bio sam u Londonu i kada sam se probudio dočekalo me na telefonu bar 20-ak poruka, odnosno čestitki. U prvi mah sam bio zbunjen o čemu se radi, ali onda sam povezao. Doista je fascinantno koliko je to ostavila traga na ljudima koji se sjećaju di su bili, s kim su bili, što su radili, jeli, što su u konačnici razbili po kući zbog mene. Ostavilo je to traga i izvan granica Hrvatske. Ove godine bio sam pozvan na BBC i oni su radili jedan pregleda najuzbudljivijih i najvećih finala svih vremena i taj moj meč s Rafterom svrstan je na 4. mjesto. Iznimna čast, ali kada pogledam ostale finalne mečeve, taj je zasigurno nije donio najbolji tenis. Nije to bila neka posebno dobra igra s obije strane, ali meč je imao poseban naboj, atmosferu je bila kao na nogometu jer igralo se u ponedjeljak, odnosno kako oni kažu „people’s time“. Ja sam došao kao 125. na listi s pozivnicom i moram priznati da ni dan danas ne znam kako sam uspio. Kada sam trebao nisam otišao do kraja, a onda se sve to posložilo nekim neobičnim slijedom događaja i nakon tri pokušaja napokon i znam da su mnogi rekli barem u sebi - Hvala k.... da je napokon pobijedio, a ja nikada neću zaboraviti doček u Splitu, prisjetio se Ivanišević koji je krenuo u trenerske vode.
- Trenutno sam, ajmo reć u fazi mirovanja. Nakon što sam radio s Marinom prihvatio sam poziv Tomaša Berdycha, ali nije to nije bilo to. Ja nemam čarobni štapić i u tenisu nema koraka od sedam milja. Treba strpljenja, puno znoja i rada za uspjeh. Kada se nismo našli u pogledu ideja i programa odlučio sam se da je bolje biti s familijom i djecom nego skupljati loptice za nekim. Ne tražim angažman, ali ako se nešto pojavi, ako se pojavi neki izazov, sigurno da ću prihvatiti. Ja sam kao igrač radio jako puno grešaka kojih sam sada svjestan i znam kako bi drugima mogao pomoći da ih izbjegnu. Ključ svega je rad, ali ponekad treba imati i sreće, da ti se nešto poklopi kao uostalom meni u Wimbledonu, ističe Ivanišević kojeg će publika na djelu vidjeti ove godine u Umagu kada će na teren izaći u društvu Pata Casha i Richarda Krajiceka.
Najveći ambasador umaškog turnira odnedavno je i ambasador renomiranog proizvođača satova Hublot
- Jako volim satove. Nedavno sam kupio jedan, marku koju nećemo spominjati, ali sada sam dobio ovaj prekrasni Hublot. Znamo dobro kakve satove oni rade i rado sam prihvatio suradnju koja je još jedna moja veza s Umagom i tenisom, zaključio je Ivanišević.