Goran Ivanišević i Marin Čilić, jedina dva Hrvata s Grand Slam trofejima u pojedinačnoj konkurenciji, surađivali su kao trener i igrač pune tri godine. Pobjednik Wimbledona iz 2001. u budućem pobjedniku US Opena (2014) prepoznao je zvijezdu još dok je Međugorac imao 14 godina. I od tada nije prestajao govoriti o njemu.
Može se čak reći da mu je sugerirao svoga bivšeg trenera Boba Bretta kao čovjeka koji će ga odvesti na vrh rang-liste. Australac je doista doveo Čilića u Top 10, ali nikako s njim nije mogao probiti sljedeću razinu i kad je 2013. došlo do sporazumnog raskida, Ivanišević se prihvatio prvog ozbiljnijeg trenerskog posla.
2013. godina
Na startu ih usporila ‘tiha suspenzija’
Suradnja Ivaniševića i Čilića odmah je na startu bila na najvećoj mogućoj kušnji jer je na prvom turniru, u Wimbledonu 2013, Čilić odustao od meča 2. kola protiv Kennyja de Scheppera. Tada je kao razlog naveden problem s koljenom, no, na snazi je bila “tiha suspenzija” zbog pozitivnog nalaza na niketamid. Četiri mjeseca trajala je suspenzija, odnosno pravna bitka s Međunarodnom teniskom federacijom. Na kraju je presudio Sud za sportsku arbitražu u Lausanni, koji je oslobodio Čilića, koji je čak stigao odigrati posljednji turnir sezone u Parizu.
2014. godina
Turnir života na US Openu
S obzirom na suspenziju, 2014. bila je prva prava, makar su temelji udareni u drugoj polovici prethodne godine. Čilić je već u prvom dijelu sezone najavio da kreće prema vrhu. Osvojio je Zagreb i Delray Beach te igrao finale Rotterdama. U Indian Wellsu je, na primjer, dobio prvi set Novaku Đokoviću, kao što je uzeo set i u 3. kolu Roland Garrosa, a najbliže pobjedi nad Srbinom bio je u četvrtfinalu Wimbledona, kad je vodio 2:1 u setovima. Sve je to bilo zagrijavanje za tenisača, koji je u sezonu ušao kao 37. na rang-listi.
Unatoč problemima s desnim ramenom koji su sve više eskalirali, Čilić je na US Openu odigrao turnir života i priključio se Ivaniševiću i Ivi Majoli kao jedinim Hrvatima s tako velikom titulom. U posljednja tri meča Međugorac je u tri seta pobijedio Tomaša Berdycha, Rogera Federera i Keija Nishikorija.
Do kraja godine Čilić je osvojio i Moskvu te nastupio na World Tour Finalsu u Londonu. Na žalost, bio je ozlijeđen i nije mogao igrati svoj najbolji tenis.
Sezonu je zaključio s omjerom 51-24, četiri titule (US Open, Moskva, Zagreb, Delray Beach) i jednim finalom (Rotterdam). Na rang-listi je bio deveti.
2015. godina
Problemi s ozljedom
Problemi s ramenom nastavili su se i u 2015, prvi meč odigrao je tek u Indian Wellsu, ali bilo je prerano pa je novi povratak zakazan za Monte Carlo. Pravu formu počeo je loviti u Roland Garrosu (osmina finala, David Ferrer), u Wimbledonu je ponovio četvrtfinale (Đoković), a na US Openu je u obrani naslova dospio do polufinala (Đoković).
Velika je šteta što se u četvrtfinalu protiv Jo-Wilfrieda Tsonge teško ozlijedio i nije bio sposoban za polufinale, pogotovo ne za Đokovića. Do kraja godine osvojio je jedinu titulu, obranio je Moskvu i tako zadržao kontinuitet od barem jednog naslova od 2008. Na kraju je bio 13. na rang-listi.
2016. godina
‘Nemogući’ poraz od Federera
Ove sezone Čilića je koljeno udaljilo od tenisa opet na dva mjeseca, vratio se s finalom Ženeve (Stan Wawrinka) i razočaravajućim porazom u Roland Garrosu (Marco Trungelliti).
Sve je nadoknadio na travi, finalist Queen’s Cluba (Andy Murray) i treće četvrtinale u nizu u Wimbledonu gdje je, na žalost, propustio tri meč-lopte protiv Federera. Goran je ostavio Marina na 12. mjestu rang-liste.
Sve skupa su ostvarili omjer 113-55 (od 2014. do danas) s pet titula.