Nikoli Piliću, najuspješnijem Davis Cup izborniku u modernoj povijesti najstarijeg momčadskog natjecanja u svijetu sporta, 77 je godina. Rođendan je proslavio 27. kolovoza i, hvala na pitanju, rođeni Splićanin i prvi od četiri mušketira s Firula (poslije su u pravilnim vremenskim razmacima slijedili Željko Franulović, Goran Ivanišević i Mario Ančić) osjeća se sjajno.
Godine ga definitivno ne muče i ne opterećuju jer i dan-danas na terenu provodi četiri sata dnevno.
- Od 10 do 12 sati i od 14 do 16 sati. Svaki dan osim nedjeljom. Nedjelja je za odmor, za opuštanje i uživanje. Evo upravo ispijam kavu, sunce nas grije. Nije loše, uopće nije loše - veselim glasom javio nam se šjor Niko iz Opatije gdje je preselio nakon što je dobar dio radnog vijeka proveo u Njemačkoj, u Münchenu.
Pune 64 godine tenis je više od života za Nikolu Pilića, otkako je 1952. godine uzeo reket u ruke, krijući od oca Krste čime se bavi i uz podršku majke Danice. Pune 64 godine i ne misli stati.
- Imam troje-četvero talentirane djece ovdje u Opatiji s kojima radim. Jedan je dečko iz Torina, jedna cura iz Sydneya...
To nije i jedino čime se Pilić bavi vezano za tenis. Ono što je napravio u Njemačkoj, generacije tenisača koje je odgojio i na ovaj ili onaj način doveo u Top 100 zaborava nemaju. Barem u Njemačkoj stoga nije čudo da ga aktualni izbornik Michael Kohlmann kontaktira prije svakog dvoboja, pita za savjet i pomoć.
- Sve znate, haha... Prije dvije godine u njemačkoj je reprezentaciji bila jako loša situacija, zvali su me da interveniram i ja sam došao, održao razgovore u četiri oka sa svima. Bitno je da više nema svađa, uspjeli su nedavno osigurati ostanak u Svjetskoj skupini protiv Poljske, sljedeće godine igraju s Belgijom u 1. kolu. Puno će ovisiti o tome hoće li igrati mladi Alexander Zverev, vjerujem da hoće. On je budućnost svjetskog tenisa.
Bio je ovo samo uvod u ono što nas najviše zanima, finale Hrvatske i Argentine u Davis Cupu za 46 dana u zagrebačkoj Areni. Boljega sugovornika o ovoj vrućoj temi nema. Jer Pilić je najuspješniji izbornik u modernoj povijesti. Trostruki osvajač s Njemačkom (1988, 1989, 1993), čovjek koji je Hrvatsku predvodio do trijumfa u Bratislavi 2005. godine te kao savjetnik bio ključna osoba reprezentacije Srbije koja je u Beogradu 2010. godine u finalu nadigrala Francusku s 3:2. Na Pilićevu angažmanu 2007. godine inzistirao je Novak Đoković, ta je njihova veza neraskidiva jer je Đoković prošao kroz Pilićevu akademiju u blizini Münchena.
- Čujte, treba dobiti SAD u gostima, to je pothvat - sam je temu načeo Pilić.
- Svaka čast momcima na tome, i to nakon što su gubili 2:0. Ovo s Francuzima u Zadru, tu smo imali malo sreće jer Francuska nije bila kompletna. Bez Tsonge i Monfilsa to je ipak hendikep, ali tko te pita, samo se rezultat pamti.
Domaći teren gura Hrvatsku u poziciju favorita, pristanak Ive Karlovića da se vrati nakon četiri i pol godine da bi pomogao kad je prilično izvjesno da neće biti Borne Ćorića nekako je razbuktao optimizam. Pilić staje na loptu.
- I dalje je to vrlo otvoren meč. Ja također mislim da se Borna neće stići oporaviti i ući u formu za finale, stoga će drugi igrač u singlu biti Karlović. Za nas je to sigurno veliki plus, ali neće mu biti lako igrati meč na tri dobivena seta. Ipak mu je 37 godina, to se ne smije smetnuti s uma, a s druge strane činjenica jest da u ove dvije godine igra najbolji tenis u karijeri. Njega nije lako dobiti, nije mu lako oduzeti servis. Gledao sam ga protiv Janka Tipsarevića u Tokiju, ne može baš svatko zabiti as iz drugog servisa, a on je to u stanju.
Nije tajna da ste Vi i Karlović imali razmirica, sve je počelo 2002. godine u Buenos Airesu, ako se ne varamo.
- Ne mislim da su to bile velike razmirice, igračima nije lako upravljati. On je u Buenos Aires kasnio dva dana, većina u našoj momčadi bila je za to da Željko Krajan igra u singlu uz Ivana Ljubičića, a ja sam odlučio drugačije. Odredio sam da oni igraju meč i tko pobijedi, igrat će protiv Argentine. Karlović je pobijedio sa 6:4 u petom setu. On se poslije naljutio, ja sam razgovarao s njim u Wimbledonu, rekao sam mu da ga ne bih stavio igrati pored Krajana da imam nešto protiv njega. Stvarno nemam ništa protiv njega, ali igrači znaju reagirati, biti nepromišljeni. Uostalom, bio je s nama u Bratislavi, veselim se svakom njegovu uspjehu.