Nitko u taboru Marina Čilića nije ni pokušavao skriti razočaranje, rasplet na Nitto ATP Finalsu oneraspoložio je svakoga u društvu najboljeg hrvatskog tenisača, pa tako i jednog od njegovih trenera Jonasa Björkmana. Od konca sezone, od turnira u dvorani, na kojima je Čilić poslovično ostvarivao dobre i odlične rezultate, očekivalo se doista puno.
U nekim projekcijama 29-godišnji Međugorac nadao se raspletu u kojemu će dohvatiti 3. mjesto na rang-listi, ali na neočekivani poraza u četvrtfinalu Masters 1000 turnira u Parizu od Juliena Benneteaua, nadovezala su se još tri (Alexander Zverev, Jack Sock i Roger Federer) u skupini u Londonu.
Tako je pomalo neslavno pao zastor na 2017. godinu.
- U pravu ste, ovo nije kraj kakav smo htjeli, pogotovo Marin - rekao je 45-godišnji Šveđanin, dok smo u utrobi dvorane O2 otvarali razgovor.
Marin Čilić
Marin Čilić
Ozljeda ga poremetila
- Stigli smo u London s velikim nadama i imali smo podlogu u Marinovoj jako dobroj igri. Mislim da je u prva dva meča igrao dobro i da je bio bolji igrač od Zvereva i Socka, međutim, u tim mečevima nije iskoristio prilike koje su mu se ukazale. I to nas smeta jer je cijela godina ukupno bila stvarno dobra, dohvatio je u jednom trenutku četvrto mjesto na rang-listi, iznad svega je finale Wimbledona, ali u ova dva tjedna ostao je bez rezultata koje smo priželjkivali.
Možda je sve moglo ispasti bolje da se Marinu nije dogodila ozljeda prepona, koja ga je nakon finala Wimbledona izbacila iz akcije sve do US Opena. Taman je bio u naletu s obzirom na to da je iza sebe ostavio najbolju sezonu na zemlji (prvo četvrtfinale Roland Garrosa, četvrtfinala Monte Carla i Rima, naslov u Istanbulu), travnati dio bio je još bolji s polufinalom Rosmalena te dva finala (Queen’s i Wimbledon).
- To je zbilja nesreća, ali nešto na što profesionalni sportaš mora računati. Obično nakon tako sjajnog rezultata sportaš stekne dodatno samopouzdanje, bolji osjećaj i na tome može graditi nastavak pozitivne serije. Ta mu je ozljeda oduzela tu priliku. Razmišljali smo hoćemo li odigrati jedan turnir prije US Opena, kockali smo se i odlučili ići direktno u New York. Nadali smo se da može ući u ritam kroz prva dva do tri meča, proći u drugi tjedan i dohvatiti formu, vratiti se svojim standardima. Tada nije uspio, iako se brzo posložio. Pomogao je Davis Cup u Kolumbiji, imao je i dobru epizodu u Aziji, ali Parizom i Londonom nismo zadovoljni. Loših dijelova uvijek ima u sezoni, malo tko je imun na njih.
Čilić i Krajan
Mediji rijetko kada nastoje ući u srž problema, pojedinačno analizirati stvari jer za to treba prostora i vremena. Radije će istaknuti katastrofalan Marinov učinak na ATP Finalsu, jedna pobjeda i osam poraza u tri sudjelovanja. Svi znamo da je Marin bolji od toga, na žalost, statistika je neumoljiva. Vjerojatno i dodatno opterećujuća za njega.
Na vrhuncu je moći
- Uopće ne sumnjam da je on bolji od toga. Sjećam se njegove prve godine ovdje, tada sam komentirao mečeve za Švedsku televiziju i znam da je imao problema s ozljedom. Lani je bio u dobroj formi, bio je kompetitivan Murrayu i Wawrinki, pobijedio Nishikorija. Sada se opet stavio u obećavajuću poziciju i nije izvukao ništa. Jedan od ciljeva za sljedeću godinu svakako će biti prolazak skupine. Konzistentnost i kontinuitet jako su važni, ove je godine u tom segmentu napredovao, a sljedeće nam je namjera produljiti to razdoblje. Ciljevi moraju biti veći. Vjerujem da ćemo uspjeti, sada će imati više vremena za odmor, za razliku od prošle godine s onom ludnicom oko finala Davis Cupa. Prvi dio sezone naša je prilika, mislim da on ima pravo sanjati o velikim stvarima.
Što to konkretno znači? Nije li se Marin malo zaletio nakon finala Wimbledona kad je najavio juriš na prvo mjesto u sljedećih godinu, godinu i pol dana. Nismo od njega navikli na tako hrabre izjave.
- Nemam dvojbi da je u stanju osvojiti nekoliko Grand Slam turnira, svi znamo koliko je dobar kad igra svoj najbolji tenis. Ovu godinu počeo je kao šesti i završio kao šesti, a sljedeći korak za napredak jest smanjiti dane kad ne igra dobro, odnosno da pobjeđuje i kad ne igra dobro. On je u stanju igrati ravnopravno s najboljim tenisačima, u tome mora još više ustrajati, igrati protiv njih još više. Marin je odličan igrač, fenomenalan momak, svi na Touru ga respektiraju, još je veći radnik... Ima sve što treba imati da bi bio još bolji.
Bez obzira na to što će se početkom sljedeće godine vratiti Novak Đoković, Andy Murray, Stan Wawrinka, a Roger Federer i Rafael Nadal nemaju namjeru spustiti se s vrha?
- Da, to će u svakom slučaju biti izazov. Ponavljam, Marin je sve bolji i bolji, sa 29 godina je na vrhuncu moći, u stanju je igrati odlično. Dobra je stvar što je šesti tenisač svijeta i što vidimo da ima još prostora za napredak. On još uvijek nije dotaknuo limite i to nas puni optimizmom.
Treba se i kockati
Vašim angažmanom u ljeto prošle godine Marin je istakao da mu je namjera poboljšati igru na mreži, postati još agresivniji i što više poena završavati na taj način. U Hrvatskoj se sada svaki njegov izlazak prema naprijed, svaki odigrani volej, ovisno o ishodu poena komentira s “Jonas će biti sretan” ili “Jonas neće biti sretan”...
- Ha, ha, nisam to znao. Znam da je Marin bolji u tome nego što je bio.
U tome se baš ne bismo složili s vama. Još uvijek njegovo pozicioniranje nije dobro i vrlo često je prisiljen igrati poluvoleje ili stop voleje.
- Stop voleji su loša navika, slažem se. Mislim da je u posljednjih nekoliko tjedana počeo udarati više pravih voleja. Gledajte, za mene je velik pomak to što je od igrača koji nije dolazio previše na mrežu, došao do ideje da mora dolaziti na mrežu. Trening i meč dvije su različite stvari, na treningu je sve lakše, ali primijeniti to u meču, ne ide baš lako kod onoga tko ima drukčije navike. Još uvijek moramo puno raditi na postavljanju, ali znakovi koje vidimo su pozitivni. Nekada se treba i kockati.
Čini se da Björkman s velikim optimizmom gleda prema 2018. i da se posebno veseli, kao i Marin, pripremama koje će obaviti u Zagrebu u prosincu. Team Cilic ide dalje.