Organizacijski, po atmosferi, gledateljima... u Umagu sve više-manje štima i teško ćete naći nekoga tko će se požaliti na ono što radi Lawrence Frankopan sa svojim ljudima.
Pogledajte listu nositelja na tri turnira u prošlom tjednu i tri turnira ovoga tjedna na ATP Touru i vidjet ćete da je Plava Laguna Croatia Open imao najjaču postavu. David Goffin, Gaël Monfils, Fabio Fognini i Paolo Lorenzi kao prva četiri nositelja jači su od onih u Bastadu (Carreno Busta, Ramos Vinolas, Cuevas i Gasquet, koji je odustao prije početka), Newportu (Isner, Karlović, Mannarino, Herbert), Hamburgu (Ramos Vinolas, Cuevas, Hačanov, Simon: govorimo turniru serije 500), Atlanti (Sock, Isner, Müller, Harrison) i Gstaadu (Goffin, Bautista Agut, Lopez, Fognini). To su činjenice, a sve ostalo je dokaz da nema sigurne oklade i da ne možeš predvidjeti kako će se turnir razvijati.
Veći je problem što je kalendar ATP Toura prekrcan i što nakon Wimbledona nema apsolutno nikakvih izgleda da bilo gdje, pogotovo na zemlju, dovedeš igrača iz Top 10. Još je veći problem što je politika ATP Toura dopustila da Top 10 igračima turniri iz kategorije 250 gotovo ništa ne znače pa ih oni igraju vrlo rijetko. Ako ih uopće igraju.
‘Nebitni’ turniri 250
Vlasnici i organizatori tih turnira su u ozbiljnim problemima, ulažu prilično velike novce (ukupne financijske obveze Umaga su 540.310 eura!), a uz sav silan trud koji ulažu i poboljšanje svega što nude, uopće nisu adekvatno nagrađeni. Za bilo koje veće ime, ako je raspoloženo razgovarati, potreban je jako dubok džep, trebao bi se naći nekakav filantrop ili mecena koji ne žali novca. Objektivno, to su snovi.
Turniri poput Umaga na to ne mogu računati i trpe kolateralnu štetu. I ne mogu se nikome obratiti za pomoć. Barem sljedeće dvije godine jer se za 2019. najavljuju promjene u kalendaru, nekakva reforma koja bi svima olakšala posao.
Frankopan je, čim je prihvatio biti direktor, htio Umag sa zemlje preseliti na tvrdu podlogu, postati jedan od turnira koji vode prema US Openu krajem kolovoza. Naišao je na odbijenicu, ATP Tour još nije sazreo za promjene u kojima bi se Europa prilagodila SAD-u, odnosno pratila normalan ritam.
Ako je US Open krajem, kolovoza, ako su u kolovozu oba Masters 1000 turnira na tvrdoj podlozi (Kanada, Cincinnati), kakvog smisla ima forsirati zemlju i tako odbijati najbolje tenisače? U redu, većina će uzeti predah, odmoriti se nakon Wimbledona, ali prostora za nešto više sigurno bi se stvorilo.
Ovako ispada, sasvim nezasluženo, da se posljednjih godina u Umagu događa sve osim tenisa, da su popratni događaji važniji, a to nije istina. Ima ih koji vole gledati tenis i uživaju u tenisu. Vjerujte, ima ih prilično. Od prijatelja Jadrana Mimice, koji ne propušta mečeve na centralnom terenu, do onih meni manje poznatih.
Svako vrijeme nosi svoje, Umag je zreo za iskorak, no, to se neće tako lako dogoditi.