Ne tako davno, kad je Novak Đoković bio uvjerljivi lider muškog tenisa i kad je malo tko vidio da bi se mogle dogoditi bilo kakve promjene, pogotovo ne ovako dramatične, i Goran Ivanišević imao je zanimljivu tvrdnju ili poruku. A njegove su uglavnom i zanimljive i duhovite.
- Sad je miran, mogao bi otići na dvogodišnje krstarenje i na povratku bi još uvijek bio broj 1 na svijetu.
Nije previše vremena prošlo, a stvari su se ipak promijenile, i to, netko bi rekao, dramatično. Na prvo mjesto zasjeo je Škot Andy Murray, Novak Đoković će ubrzo ostati i bez mjesta “dopredsjednika”, a malo tko je u stanju objasniti što se u tom razdoblju dogodilo i zašto je Novak Đoković po svojim visokim standardima do te mjere izgubio formu da se spustio na svjetskoj rang-listi, istina, ne previše, ali znakovito spustio. I zašto je počeo - ne baš stalno, ali povremeno i više nego što smo navikli - gubiti od tenisača koji nisu njegova ranga ni njegove snage.
Tankirao protiv Thiema
Srbin je u četvrtfinalu Roland Garrosa izgubio od 23-godišnjeg Austrijanca Dominica Thiema, jednog od onih koji će uskoro konkurirati za poziciju koju trenutačno drži Murray, i to nije ni iznenađenje, niti je poraz Đokovića bio šokantan.
Ako je nešto bilo šokantno, onda je to način na koji je Đoković izgubio od potentnog i ekstremno talentiranog Austrijanca. Naime, nakon prvoga seta, u kojem je propustio niz prilika, pa i dvije set-lopte, njegova se igra do te mjere srozala ili raspala da je jednostavno izgledao kao neki drugi čovjek. A budući da se zna kako to izgleda kad se tankira meč - znamo kako je to bilo kad je Goran Ivanišević bio lošeg raspoloženja - onda se odgovorno može reći da je Đoković treći set tankirao.
A to nikada nije bila slika čovjeka koji je osvojio sve, pa i nešto više. Uvijek je bio veliki borac i da bi na kraju dana kleknuo, trebalo je puno velike borbe i velikog tenisa. No, Đoković se danas ponaša kao da mu se tenis na određeni način zamjerio ili kao da je izgubio želju za velikim stvarima, pa i za pozicijom koju je ne tako davno držao u svjetskom tenisu. I to su pitanja na koje je morao odgovarati nakon poraza od Thiema, koji je prihvatio kao i obično te vrlo korektno, srdačno čestitao suparniku, što nije karakteristika svih tenisača na Touru.
- Ne, nisam izgubio motivaciju ni želju jer kad bi to bilo tako, onda bih se na određeno vrijeme odmorio od tenisa.
Tenisači će vam rijetko reći ono što stvarno misle, svoje će probleme od ozljeda do ovih drugih duševnih gurnuti pod tepih i ponuditi sliku idealnog života u tenisu, čak i onda kad to nije tako. Ono što ostaje je traganje za stvarnom istinom, do koje nije uvijek lako doći, ali da nešto nije u redu s Novakom Đokovićem i njegovim teniskim pristupom, jasno je još od početka godine. Zahvalio se Borisu Beckeru, s kojim je imao puno uspjeha, neki kažu da se nisu financijski našli, ali to nitko ne može dokazati jer su i Becker i Đoković na razlazu uglavnom komplimentirali jedan drugome.
No, problemi su se tek nazirali i uskoro su se počeli gomilati. A da nešto nije bilo u redu nakon što se zahvalio Borisu Beckeru, doznali smo kasnije, kada se razišao sa svim ostalim članovima svoga tima, a Marijan Vajda bio je jedan od najzaslužnijih, zapravo najzaslužniji za sve što je u karijeri ostvario Novak Đoković. No, čini se da je i Slovaka izdalo strpljenje.
Nisu svi kao Federer
Opet nismo doznali koji je stvarni razlog zašto se sve dogodilo, ali je činjenica da Đokovićeva karijera ide u pogrešnom smjeru. Istina, ne brzinom Formule 1, ali rezultati govore da s Đokovićem nešto nije u redu, a na to odgovor može ponuditi samo Đoković. A on trenutačno nije spreman za takvo nešto.
Zašto je pokušaj angažiranja nekada velikog tenisača Andrea Agassija pucanj u prazno i korak u pogrešnom smjeru? Dolazak Amerikanca u Pariz je izazvao stanovitu pažnju, ali sumnjam da među novinarima ima previše onih koji vjeruju da je upravo Agassi izlaz za Novaka Đokovića.
Ako je dopušteno gađati i tražiti istinu, rekao bih da Novak Đoković ima unutarnji problem, nešto što ga muči, a što nije u stanju sam sa sobom riješiti. I kad je tako i dok je tako, nikakve promjene ne mogu i neće pomoći, a neće to biti ni eventualno trajnije angažiranje Andrea Agassija, ako se i dogodi jer Amerikanac je došao u Pariz, ali je iz Pariza otišao brzinom iz nekih igračkih dana. Osim one godine kada je napokon osvojio Roland Garros.
Sigurno je da bi mu Agassi mogao pomoći savjetima, ali dok Đoković ne pobijedi unutarnju borbu, onu o kojoj ne želi govoriti i onu koju možda nikad neće htjeti podijeliti s novinarima, za njega će puno toga ostati u upitnicima. Ostat će u zraku i veliko je pitanje kada i na koji način će se oporaviti.
Postoji, naravno, mogućnost da se Novak Đoković na određeni način zasitio svega što nosi vrhunski tenis i da su mu brojne pobjede, koje su se još nedavno znale događati u serijama, dosadile i da danas želi nešto drugo. Nisu svi poput Rogera Federera, koji i u 35. igra s jednakim žarom i željom za novim trofejima ili, ako hoćete, novim dokazivanjima.
Sumnjam da je Đoković tenisač takvoga profila, što naravno ne znači da se neće vratiti i onda opet na određeno vrijeme dominirati svjetskim tenisom. Ali sam siguran da neće trajati do 35. I zato je danas više od svega Đokoviću potreban Đoković kakav je nekad bio i kad je takav, onda bi mogao igrati i bez trenera, tada mu možda trener ne bi bio ni potreban.
Nema objašnjenja
Zato će najvjerojatnije epizoda s Andreom Agassijom ostati na epizodi, a Đoković će se vratiti tenisu kakav je nekad igrao tek kad raspravi sa sobom što želi od karijere, pa ako hoćete i života jer to je njegov najveći problem. Hoće li u tome uspjeti, vrijeme će pokazati, ali je sve izglednije da će u situaciji u kojoj je danas početi gomilati poraze. A neće moći objasniti zašto. Zato što ne želi ili zato što ne može. Odgovor leži isključivo u njemu.