Tko može zaustaviti Sandru Perković na putu do četvrtog hrvatskog zlata?

U London svi dolazimo zbog zlata, zar ne? Rečenica je to koju mogu svi izgovoriti, ali većina nema podlogu za takvu najavu. Sandra Perković je ima. Sandra Perković je to i izgovorila početkom godine kada je nestrpljivo očekivala povratak na najveću scenu. Povratak u društvo najboljih, povratak na mjesto koje joj pripada iako su joj tek 22 godine.

U ‘bebastim’ godinama

Za njezinu disciplinu, bacanje diska, u kojoj je u nedjelju obranila europsku krunu, to su “bebaste” godine. Nije ju trener Ivan Ivančić bezrazložno tog sparnog katalanskog ljeta 2010. godine u javnosti predstavio zlatnom bebom. Niti puna dva mjeseca nakon proslave 20. rođendana postala je najmlađa europska prvakinja u povijesti bacanja diska. U nedjelju je u Helsinkiju ponovila Barcelonu. I sada je najmlađa s dvostrukom krunom. Zlatna beba odrasta, ali sjaj medalja kojima se kiti ne mijenja.

Barcelona i Helsinki imaju više poveznica. Ovisno o interesu, pronaći ćete ono što vas zanima. Mi smo izabrali jednu. Oba grada imaju stadione koji se zovu olimpijskim. I na oba je Sandrin disk najdalje otplovio. Zlatne medalje u europskoj konkurenciji najava su onoga što slijedi. Sandra vam neće izravno reći “bit ću olimpijska pobjednica”, ali to je ono o čemu sanja.

Božić umalo koban

Nesmotrena pogreška u izboru pića oduzela joj je priliku da već 2011. godine i službeno bude najbolja u svjetskoj konkurenciji. Svjetsko prvenstvo odgledala je odrađujući šestomjesečnu suspenziju zbog pozitivnog nalaza. I da nešto odmah raščistimo. Posljednjih dana svjetska javnost slavi Yohana Blakea. Vjerojatno ste čuli da je u tri dana dvaput pobijedio dotad nepobjedivog Usaina Bolta. I on je bio pozitivan na istu supstancu kao i Sandra, ostao bez jednog SP-a i tri mjeseca se prisilno odmarao bez natjecanja. A danas ga atletski svijet slavi i postavlja pitanje može li u potpunosti detronizirati kralja Bolta. Bez da mu spominje grijeh iz prošlosti. Zato je stiglo vrijeme i da se Sandrina pogreška sve manje spominje.

I tu dolazi London. Olimpijske igre kao najveće sportsko natjecanje. Mjesto na kojem će Sandra naplatiti sve dugove iz prošlosti. Još se smrznemo kada se sjetimo Sandrinih priča o Božiću 2008. kada se sa sepsom vratila u zagrebačku kliniku.

- U jednom trenutku mojim su najbližima rekli da bi bilo najbolje da se pomole za mene. Kasnije mi je liječnik Lacković rekao da nisam imala jak organizam jer sam sportašica, da ne bih dočekala idući dan.

Zapravo, nakon takve životne pobjede sve je lakše. I postane vam prihvatljivije kada Sandra mladenačkim, nekonvencionalnim jezikom komentira svoje nastupe. Osoba koja je pobijedila smrt uvijek će malo drugačije gledati na ono što ostatak života donosi.

I s takvim stavom zakoračit će u olimpijski London. Najveća scena i velika prilika da Sandra svim skepticima i lažnim dušebrižnicima pokaže od čega je stvorena. Čelična dama hrvatske atletike koja na velikim natjecanjima izvuče najviše i najbolje iz sebe. Ako se i na tren prestraši, ona neće potonuti, nego će će izroniti jača nego ikad. Po godinama mlada, a ponašanjem na bacalištima rutinerka. Povremeno bude malo napeto, ali, sama će to reći, tako će biti zanimljivlije.

Sandra i veslači

Perković je ove godine pobijedila na svim natjecanjima na kojima se pojavila. Tri s popisa najvećih konkurentica (Njemica Müller, Kubanka Barrios, Ruskinja Piščaljnikova) nadmašila je u međusobnim dvobojima. Jedino se mimoilazila sa svjetskom prvakinjom Yanfeng Li iz Kine.

Uz veslački četvrtac Sandra je najveća nada Hrvatske za zlatnu olimpijsku medalju koju sanja još od atenskih Igara. Rukometaši u Atlanti 1996. i Ateni 2004., te između njih Nikolaj Pešalov 2000. u Sydneyju. Jedino se zbog njih na ljetnim olimpijskim igrama svirala Lijepa naša. Množe se indicije da će im se Sandra Perković uskoro pridružiti.