Nedavni razvoj događaja u slučaju trostrukoga ubojstva supružnika iz Kutine 1998. godine, koji je u fokus interesa hrvatske javnosti došao nakon što je sud za ljudska prava u Strassbourgu prošle godine ukinuo presude Marku Grgiću i Neđi Ajdariću koji su bili pravomoćno osuđeni na po 40 godina zatvora, ponovno bi na ovaj postupak mogao baciti sumnju u nepristranost suda.
Šest godina nakon što su Grgić i Ajdarić na županijskom sudu u Sisku bili osuđeni na maksimalne zatvorske kazne zbog ubojstva supružnika Ingrid Šipek i Renata Serdarušića, te njihovog djelatnika Gorana Cvrtka 1998. u Kutini, sud u Strassbourgu je prošle godine ukinuo presudu zaključujući kako su im odlukom koja se u najvećem djelu temeljila na iskazu nagluhog svjedoka bila povrijeđena ljudska prava. Ajdarić koji je u međuvremenu bio prebačen na izdržavanje kazne u BiH budući je njihov državljanin, u toj zemlji je pušten iz pritvora te ga BiH vlasti ne žele izručiti Hrvatskoj na ponovljeno suđenje.
Grgiću, kojemu je usprkos ukidajućoj odluci u RH bio produljen pritvor, ubrzo bi se trebalo suditi ponovno, no problemi su nastali nakon što je u svibnju ove godine njegova odvjetnica Marijana Tomić županijskom sudu u Sisku predala zahtjev za izuzećem sutkinje Melite Avedić koja je na prvom suđenju osudila Ajdarića i Grgića na maksimalnih 40 godina. Razloga za traženje izuzeća Grgić je vidio u činjenici da je u sutkinja Avedić u komentaru za Jutarnji list odluku kojom je Strassbourg ukinuo njezinu presudu nazvala - neprihvatljivom. No, osim izuzeća sukinje Avedić, Grgić je zatražio i izuzeće svoih ostalih sudaca sisačkog Županijskoga suda, smatrajući kako su oni, svaki u jednoj fazi postupka, sudjelovali u donošenju odluka u njegovom predmetu, kao i Ivana Vršića, osobe koju su web-stranice sisačkoga Županijskoga suda tada navodile kao predsjednika suda. Ovim zahtjevom Grgić je de facto tražio da se njegov predmet prebaci na neki drugi sud u RH kako bi mu se ponovno sudilo.
Budući je zatraženo i izuzeće predsjednika suda odluka je u svibnju ove godine poslana na Vrhovni sud. Tada međutim dolazi do neočekivanoga i u najmanju ruku suspektnoga razvoja događaja. Naime, predsjednik Vrhovnoga suda, Branko Hrvatin relativno brzo odlučuje o zahtjevu za izuzećem predsjednika suda, no niti odvjetnica niti Grgić tu odluku neće dobiti puna tri mjeseca, a sve do prije dva dana kada je odvjetnica Tomić osobno otišla u Sisak napraviti uvid u spis, neće znati niti da je ta odluka donesena. U međuvremenu Županijski sud u Sisku će na osnovi te odluke donijeti i druge odluke, od kojih će neke imati još misterioznije puteve. No, krenimo ispočetka. Predsjednik Vrhovnoga suda je 8. srpnja donio odluku da odbacuje Grgićev zahtjev za izuzećem predsjednika sisačkoga suda Ivana Veršića iz jednostavnoga razloga - Veršić usprkos tome što je njegovo ime bilo na web stranici navedeno kao ime predsjednika suda, već je tri mjeseca bio u mirovini.
Ova odluku Vrhovni sud dostavlja županijskom sudu u Sisku koji ju je, pak, trebao dostaviti u ured Grgićeve odvjetnice, te samome Grgiću u zatvor, no iz nepoznatih razloga ona na te dvije adrese nikada nije odaslana. Umijesto te odluke, odvjetnici Tomić i Grgiću početkom rujna, dakle dva mjeseca kasnije, sa Županijskoga suda u Sisku stiže odluka pod rednim brojem 29-Su-399/13 u kojoj 9. rujna, zamjenica predsjednice Županijskoga suda u Sisku, Ljubica Balder, inače još jedna od sutkinja za koju je zatraženo izuzeće u prethodnom zahtjevu, odbija zahtjev za izuzećem Lucijane Vukelić, svoje kolegice sutkinje za koju je također Grgić tražio izuzeće. Zaprimivši rješenje, niti Grgiću niti njegovoj odvjetnici, koji u to vrijeme uopće ne znaju da je Vrhovni sud dva mjeseca ranije odbio njihov zahtjev za izuzećem, kao ni da je na web-stranici suda bilo krivo navadeno ime predsjednika suda u trenutku kako su taj zahtjev podnisoli, sada zaista ništa nije jasno. Odvjetnica podnosi Ustavnu tužbu u kojoj navodi kako Vrhovni sud do sada nije uopće riješio njihov zahtjev, dok Grgić piše pritužbu pritužbu DSV-u, predsjedniku Vrhovnoga suda, pučkom pravobranitelju, Europskoj komisiji te i “predsjednici Županijskoga suda u Sisku” (ma tko ona bila, budući u tome trenutku to nitko ne zna).
Stvari se za Grgića i njegovu odvjetnicu čine sve shizofrenijim kada prije nekliko dana Grgić u zatvor dobija poziv Županijskoga suda u Sisku za početak suđenja, premda i dalje ne znaju da o njihovom zahtjevu za izmještanjem na drugi sud odluka postoji puna tri mjeseca. Tek kada odvjetnica prije dva dana odlučuje osbno otići u Sisak i vidjeti što se događa sa spisom. Međutim čeka je još veće iznenađenje. U spisu doduše pronalazi odluku Vrhovnoga suda od prije 3 mjeseca i otkriva da je njihov zahtjev odbijen, no u spisu nema odluke koja joj je poslana prije mjesec dana i na koju je pisala Ustavnu tužbu. Umjesto te odluke, sa istim brojem 29-Su-399/13 i od istoga datuma, 9. ruj na u spisu je uvezan potpuno drugi dokument: odluka “nove” predsjednice suda Lucijane Vukelić, kojom se odbacuje zahtjev za izuzećem svih ostalih sudaca koje je Grgić naveo u zahtjevu, uključujući i Ljubicu Balder koja je dakle, na isti dan, donijela odluku da odbacuje izuzeće svoje “nove” predsjednice.
Prevedeno, istoga dana 9. rujna 2013., u istome slučaju, Ljubica Balder je kao zamjenica predsjednice suda odbila izuzeti sutkinju Lucijanu Vukelić, dok je sutkinja Lucijana Vukelić, ovoga puta kao predsjednica suda odbila izuzeti sutkinju Ljubicu Balder i sve ostale suce. Da stvar bude još zanimljivija, prva odluka je poslana okrivljeniku i njegovoj odvjetnici, ali je nestala iz spisa, dok je druga odluka stavljena u spis, ali nije poslana Grgiću i odvjetnici. No, šlag dolazi na kraju. Prema odredbama ZKP-a izuzeće se može tražiti samo jednom tako da će Grgiću po svemu sudeći suditi ista sutkinja koja ga je u prethodnom postupku osudila na 40 godina i čiju je presudu Strassbourg ukinuo. Naime, premda je obrana da je bila adekvatno obavještavana o sudskim odlukama mogla pravovremeno i reagirati, budući je do omaške došlo jer je ime Ivana Veršića bilo navadeno na službenim web stranicama suda i tri mjeseca nakon što je otišao u mirovinu, pitanje je kakvi im sada pravni lijekovi preostaju.