Jučer ste u SN mogli pročitati kakva su promišljanja Zdravka Mamića o događajima u Dinamu, nadolazećem prijelaznom roku, treneru, nekim igračima, planovima za budućnost kluba. Danas ćemo vam otkriti što je savjetnik kluba govorio o nekim drugim temama koje nisu nužno vezane samo uz maksimirski klub.
- Politika bi trebala izgraditi stadion u Zagrebu, ili barem logistički pomoći kako bi Dinamo to napravio sam. Mi smo željeli napraviti stadion, dapače mislim da Dinamo to i može! Naravno, može se napraviti manji stadion, velebni ne, jasno. No, Dinamo je danas spreman napraviti lijepi, novi, funkcionalni stadion za otprilike 20 tisuća ljudi. Grad bi trebao pomoći u smislu izdavanja dozvola, eventualno davanja nekakvog zemljišta, oslobađanja od komunalnih doprinosa. Realno, nemoguće je napraviti stadion bez suradnje Grada.
Milan Bandić je osvojio svoj šesti mandat u Zagrebu. Mislite li da će Grad pomoći pod njegovom vlašću?
- Bandićeva djela su takva kakva još ni jedan čovjek u povijesti Hrvatske nije napravio! Imao je, naravno, priliku jer je, eto, ušao u šesti mandat. Napravio je čuda koja su vidljiva danas, a bit će još više protekom vremena. Bandić nije čovjek, on je - nadčovjek! Mnogo je napravio i za zagrebačke sportaše, uključujući i Dinamo. Međutim, on se nikad neće moći oprati jer je mogao, a i dalje može napraviti dobar gradski stadion! Ako to ne napravi, to će biti jako velika mrlja na tom njegovu kolosalnom djelu koje je napravio za Zagreb!
Koliko vas okupira suđenje u Osijeku? Je li Dinamo zbog toga izgubio čvrsto vodstvo?
- Djelomično... Ključna šteta je bio odlazak Zorana Mamića. Tu se klub jako destabilizirao. Nema spora da su sudski postupak u Osijeku i druga istraga, koja će rezultirati novom optužnicom, ostavili traga na meni. Više nisam operativac kluba, mene ljudi u klubu vole i doživljavaju, ali klub sad ima svoju upravu i svoje organe u kojima ja nisam. Nije to više ni približno situacija kakva je nekad bila. Da sam ja u klubu kao prije, drukčije bih komunicirao prema javnosti, navijačima, institucijama... Sad sam ipak samo savjetnik. To je ipak skroz drukčije. Recimo, da sam ja u klubu, nikada se ne bi dogodio ovaj “slučaj Ćorić”. Sve bi bilo na mjestu. Ovako mi je mnogo teže djelovati. Dajem ja savjete, ali nije to “to”...
Potpuno izmišljene optužbe
Je li sudski postupak usporio ili zaustavio proces privatizacije? Hoćete li se možda vratiti na funkcije u nogometu ako se proces završi povoljno za vas?
- Naravno. Dinamo bi se privatizirao “jučer” da su bile druge okolnosti. Makar, ako se na tržištu otvori ta mogućnost, Dinamo će sigurno ići u tom smjeru. Odluka je, uostalom, donesena. Međutim, ljudi koji su u klubu tvrde da za to nema u ovom trenutku nema interesa. Zašto otvarati proces kad nema interesa? Samo se možeš izblamirati. Moje suđenje će trajati jako dugo... Međutim, ako sad na ovom prvom suđenju u Osijeku presuda bude onakva kakvu očekujem, a to bi se trebalo dogoditi do kraja godine, onda se vraćam u nogomet. Onda ću kao i svi drugi voditi svoju bitku na sudu. Mislim da će ovaj postupak u Osijeku pokazati da je cijela priča bila čista sapunica.
Kako to mislite?
- Sve što se meni stavlja na teret potpuno je izmišljeno, neistina. To ću dokazati. Neću kukati i nikoga uvjeravati, shvatio sam da jedino na sudu mogu obraniti svoj lik i djelo. Smeta mi stav državnih organa da su izabrali Dinamo i mene, koji smo bili stup zakonitosti, čistoće i morala. Mi smo kontrolirani više nego svi sportski klubovi zajedno. Nikada i ni u jednom nalazu nije bilo nikakvih primjedbi. A onda se skupila ekipa... Bio sam upozoravan. Nastradao sam isključivo zbog predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i zbog HDZ-a! Iako nisam član HDZ-a. Pokušavao sam sa svojim prijateljima pomoći da predsjednica postane predsjednica, da HDZ bude na vlasti... Ali svi su me zgazili kao opušak! Neka su. Dolazili su mi ljudi i kazivali da se maknem, te da neće biti nikakvih problema. Kao što su mi dolazili i emisari koji su govorili da se maknem od rukovodstva HNS-a, te da onda neću imati problema. Nikad nisam želio na cjedilu ostaviti Savez, povukao sam se da im olakšam situaciju. Ali nikad nisam izdao ni Šukera ni HNS. Niti ću to napraviti.
Dobro, politika je takva kakva jest. Ali, bi li za vas bilo opasnije da na čelu države nije ova vlast?
- Kategorički tvrdim da me ne zanima ni jedna politika. Nikad me nije zanimala politika. Nisam politički angažiran. U HDZ-u sam prepoznao samo neka svoja životna načela. Zato sam uvijek bio uz HDZ. A kriteriji su mi bili pojedinci. Politika me nikad nije zanimala, ali sam platio zbog političkih razloga. Oni koji nisu prihvaćali predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović koju ja obožavam, koji su bili protiv HDZ-a, koji sam ja simpatizirao i podržavao, poduzeli su sve da nastradam. Smatrali su očito da sam ja previše važan, te da sam previše za njih učinio. Pa su me “sklepali”.
Odan predsjednici
Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović dala je intervju Sportskim novostima, kako ste vidjeli njezine izjave, prije svega njezino zalaganje na poštivanju Zakona o sportu, što uopće mislite o odnosu politike prema nogometu?
- Moju odanost predsjednici ništa ne može dovesti u pitanje. Nogometna obitelj najviše voli predsjednicu. Ona je to osjetila. Predsjednica je bila uz reprezentaciju i kad nije bila predsjednica. Hrvati, nogometni navijači, najveća su baza naše predsjednice. Naravno da se s njom slažem i potpisujem da se nogomet igra za navijače, a ne za ljude u svečanim ložama. Iako i ljudi u svečanim ložama imaju pravo uživati u nogometu, zar i to nisu navijači? Razumijem poruku predsjednice, ona je politička. S njom nemam nikakvih problema niti se u tome prepoznajem. Ne sviđa mi se kad u negativnom kontekstu predsjednica komunicira poruke koje se odnose na nogometnu obitelj koja je najviše voli i poštuje. A ne komunicira zabrinutost ili probleme u drugim sportovima. Još više kad ne komunicira totalno maćehinski odnos države prema sportu.
Država izravno radi protiv sporta
Gdje se ogleda taj maćehinski odnos?
- To što hrvatska država radi sportu ne mogu raditi najveći neprijatelji hrvatske države. Hrvatska država izravno radi protiv sporta! Ne svojom pasivnošću, nego baš izravno. Izdvajanje sporta iz Ministarstva obrazovanja, znanosti i sporta je - ruganje sa sportom! Time se upravo pokazuje da im sport ne znači ništa. Kad si sport koji je bio dio Ministarstva gurnuo u upravu, pokazao si kakav je tvoj odnos prema njemu. Naravno da su zakoni važni, ali oni su okvir u kojem se nešto odvija. Svjedoci smo da se oni rade za potrebe trenutnih političkih opcija ili pojedinačnih interesa. A ne zato da bi stvorili zakonodavni okvir za funkcioniranje sporta.
'Zakon o sportu je za obrisati guzicu!'
Kako vam izgleda današnji Zakon o sportu?
- Neću biti diplomatski raspoložen i kazat ću da je ovaj Zakon o sportu za obrisati guzicu! Od 64 nacionalna sportska saveza nitko nije dao podršku takvom zakonu! A donesen je... Sportu treba konkretna podrška države. Ne samo na riječima. Treba se doraditi infrastruktura, trebaju se graditi dječja igrališta, igraonice, sportski objekti. U bivšoj Jugoslaviji to je bilo 500 puta bolje organizirano! Tjelesni odgoj bio je svečanost, kad je tada netko bio u školi oslobođen tjelesnog odgoja? Sad ih ima koliko hoćeš, djeca su pretila. Imat ćemo problema ne samo u sportu, već i u svakodnevnom životu. Na znam je li sramotnije ponašanje države ili mojih kolega sportaša. Jer sportaši se uopće ne bune! Kao da se to događa nekome drugome. Pa sportaši su najbrojniji glasači. Veliki broj ljudi bavi se nekim sportom, barem rekreativno. I što kaže moj prijatelj i kum Ćiro Blažević: “A gđe je lova?” Što, zar sa 110 milijuna kuna godišnje iz državnog proračuna možete financirati kompletni olimpijski sport? Kad se zbroje svi koji rade u savezima, do sportaša stignu mrvice...