Stanko Subotić Cane (51) početkom kolovoza iz temelja je potresao srpsku političku i medijsku scenu. Njegova prijava Okružnom javnom tužiteljstvu u Beogradu, posebnom odjeljenju za organizirani kriminal, o organiziranom kriminalu, zloupotrebama službenog položaja, iznudama, ucjenama i reketiranju, odjeknula je poput bombe u Srbiji.
Registri i fascikli
A kako i ne bi - Subotić tvrdi da u Srbiji postoji organizirana skupina kojoj su na čelu bivši ministar unutarnjih poslova Srbije Dušan Mihajlović te poznati srpski poduzetnici Milan Beko i Miroslav Mišković, koji su od 2004. do 2008. godine nezakonito i kriminalno sudjelovali u gotovo svim privatizacijama u Srbiji. Uz tužbu priložio je i cijeli niz dokumenata i snimljenih materijala koji, tvrdi Subotić, dokazuju namještanje tendera, davanje mita ministrima i vladinim službenicima, prije svega članovima kabineta i vlade Vojislava Koštunice. Subotić je također priložio i konkretne dokaze za razna kaznena djela u privatizaciji dnevnog lista Večernje novosti.
S obzirom na to da se i u Hrvatskoj o njemu često pisalo, najčešće kao bossu duhanske mafije na Balkanu, Stanko Subotić predložio je da objavimo izvode iz njegove tužbe kako bi javnost napokon saznala zbog čega je godinama medijski i politički proganjan ne samo u Srbiji nego i u Hrvatskoj. Na razgovor je donio desetke golemih registara i fascikala s brojnim dokumentima.
Teške optužbe Stanka Subotića o reketu i organiziranom kriminalu u vrhu srpskih vlasti
Očitovanje Stanka Subotića o privatizaciji Večernjih novosti
Bilanca desetogodišnjeg medijskog i političkog progona, kako je objasnio, za njegove je progonitelje porazna: u Srbiji se protiv njega vodi sudski proces, i to isključivo zbog zloupotrebe položaja u njegovoj privatnoj tvrtki.
Inače, Subotić je pričao kako je 2004. u svojstvu svjedoka pomogao OLAF-u, instituciji EU koja se bavi istraživanjem organiziranog kriminala, da razotkrije pravu istinu o krijumčarima duhana na Balkanu. U višesatnom razgovoru naveo je cijeli niz slučajeva u kojima su ga pokušali ucjenjivati i reketirati, a koje nije ni spomenuo u tužbi. Tako je, primjerice, ispričao kako ga je 7. lipnja 2007. Miroslav Mišković nazvao i hitno pozvao sutradan na sastanak u Budvu. Kada je stigao, a tamo je već bilo nekoliko ljudi, među ostalim i predsjednik Crne Gore Svetozar Marović, Mišković je zatražio od Subotića da na njega prenese sve svoje tvrtke u Srbiji. Objasnio je da će mu uskoro svu imovinu zaplijeniti policija. U tom trenutku nazvali su ga iz Beograda novinari bliski Miškoviću koji su ga obavijestili da je policija ušla u njegove tvrtke te da pregledava poslovanje.
Akcija ‘Mreža’
- Međutim, nije to izolirani pokušaj da mi se otme imovina, da me se reketira i ucjenjuje, bilo je toga puno, a nešto sam naveo i u prijavi koju sam ovih dana podnio u Beogradu. Kada me nisu uspjeli slomiti, proglasili su me mafijašem, krijumčarom cigareta, pa čak i da sam naručio ubojstvo Ive Pukanića. Uz moje bogatstvo trn u oku bilo je moje prijateljstvo i bliske političke veze s pokojnim srpskim premijerom Zoranom Đinđićem i crnogorskim predsjednikom Milom Đukanovićem.
Na početku prijave Subotić kaže da je odlučio iznijeti sve što zna jer Dušan Mihajlović, premda više nije ministar unutarnjih poslova, i danas znatno utječe na rad pravosudnih institucija, prije svega Specijalnog tužiteljstva za organizirani kriminal. On je, kaže Subotić, dok je bio ministar osmislio policijsku akciju “Mreža” s namjerom da “reketira” i ucjenjuje bogate pojedince.
Uz prethodni dogovor s odvjetnicima i agentima službe sigurnosti pozivam ga u Švicarsku i ponovo se nalazimo u hotelu Dolder u Zürichu. Kako sam na taj razgovor s njim došao ozvučen, ja ga provocirajući pitam bi li se moglo srediti makar sad i koliko bi to koštalo? “Moglo bi sve da se sredi i sad, ali... tries... i da se sve prekine”. Pitam: “30 milijuna?” On odgovara: “Da”. Kažem da mi treba dva dana da razmislim i da ću mu dati odgovor. To je bilo posljednji put da sam ga vidio.
S prikupljenim dokazima odlučim protiv njega podnijeti kaznenu tužbu tužiteljstvu u Švicarskoj, a da o svemu službeno i pismenim putem obavijestim institucije sigurnosti u nekoliko europskih država, ali i generalnog sekretara vlade Dejana Mihajlova, direktora Bezbednosno-informativne agencije (srpske tajne službe) Radeta Bulatovića, ministra policije Dragana Jočića i druge.