Priča o uhićenju Saše Burušića (26), sina aktualnog načelnika zagrebačke policije Gorana Burušića, koji se prije nešto više od mjesec dana našao iza rešetaka zbog optužbi da je uz pomoć krivotvorene dokumentacije iz kreditnih zadruga i banaka izvukao oko 150.000 kuna, dobila je jučer neočekivan obrat.
Prvo je mladi Burušić jučer ujutro pušten iz istražnog zatvora u Remetincu, nakon što je dan prije skoro šest sati iznosio svoju obranu, da bi paralelno s njegovim puštanjem iz Remetinca policija i Državno odvjetništvo krenuli u akciju uhićenja 15-ak osoba zbog sumnji da su organizirale širi sustav prevara u kojemu je Burušić bio samo jedna od karika.
Prema neslužbenim informacijama, istražitelji raspolažu informacijama da se na vrhu te piramide, kojoj je pripadao i sin prvog čovjeka zagrebačke policije, nalazi Radovan Štetić, jedan od optuženih, a poslije pravomoćno oslobođenih u famoznom slučaju tzv. zločinačke organizacije.
SIN ŠEFA ZAGREBAČKE POLICIJE PUŠTEN IZ ISTRAŽNOG ZATVORA Sumnjiči ga se da je krivotvorio dokumentaciju nekoliko tvrtki
Policija je jučer ujutro obavila niz pretraga stambenih i poslovnih objekata osumnjičenih osoba diljem Hrvatske. Uhićene su osobe povezane sa šest trgovačkih društava, Prazz d.o.o., FM Film d.o.o., Mikuš graditeljstvo trgovina d.o.o., Oktet d.o.o., Optocentar d.o.o. i VDM trgovina d.o.o.
Igra bianco mjenicama
Na osnovi dokumentacije tih tvrtki Saša Burušić svojim je poznanicima izrađivao platne liste kako bi oni podizali kredite u novčarskim institucijama. Najveći dio tako ishođenog novca Burušićevi poznanici morali su mu vraćati, dok bi manje od deset posto zadržavali za sebe.
Premda je Burušić isprva bio osumnjičen da je krivotvorio dokumentaciju tvrtki na osnovi koje bi se podizali krediti, daljnja analiza ovog slučaja odvela je istražitelje u posve drugom smjeru.
Utvrđeno je da se u pravilu radilo o dokumentaciji uvijek istih tvrtki koje su se već ranije sporadično pojavljivale u policijskim istragama oko raznih financijskih malverzacija. Osim izdavanja lažnih uvjerenja o zapošljavanju i platnih lista, spomenute tvrtke bile su eksploatirane i na druge načine. Prvo, radilo se o izdavanju bianco mjenica tih tvrtki na koje se kupovala razna roba vrijedna više milijuna kuna, i to iz niza zemalja EU.
Direktori na socijali
Takva roba bila je isporučena tvrtkama, međutim plaćanje je izostajalo, tako da su strani dobavljači protiv njih često znali podnositi tužbe i kaznene prijave. Međutim, budući da je bila riječ o tvrtkama s malim temeljnim kapitalom, u pravilu od 20.000 kuna, nisu se uspijevali namiriti.
Osumnjičenici su se, kako ih se tereti, posebno potrudili umjetno stvoriti bonitet tvrtki. To su radili na način da je šest spornih tvrtki međusobno uplaćivalo gotovinske iznose za fiktivne usluge. Utvrđeno je da između dvije tvrtke u nekoliko navrata cirkulira oko 50.000 eura, po sistemu ping ponga, a stvarnog poslovanja nije bilo. No, strane bonitetne agencije zbog toga su zaključivale da postoji dovoljno velik promet po računima pa su im davale povoljne ocjene boniteta.
Usto, radilo se o davno osnovanim manjim trgovačkim društvima koja su osumnjičenici otkupljivali od ranijih vlasnika. Istragama je utvrđeno da odgovorne osobe tih društava zapravo nisu imale pojma da njihove tvrtke naručuju robu. Posao direktora dobili su preko oglasa, mahom za plaću oko tisuću eura mjesečno. U jednom slučaju takav posao dobila je, primjerice, osoba koja je inače teški ovisnik o heroinu i živi od socijalne pomoći.
Stvarni vlasnici upravljali su iz sjene koristeći otprije pripremljene mjenice, a odgovornost su potpuno prebacivali na “novoimenovane direktore”, koje bi privoljeli da retroaktivno potpišu menadžerske ugovore kako bi preuzeli odgovornost i za ranije poslove.
Tko je na vrhu?
Osim Radovana Štetića, među osumnjičenim osobama nalaze se Tibor Varga, ranije procesuiran zbog sličnih kaznenih djela, zagrebački ugostitelj Mario K. koji je navodno uveo Sašu Burušića u ovaj “posao”, niz posrednika i neki službenici novčarskih ustanova, koji su za novčanu proviziju progledavali kroz prste.
Cijela prevara bila je tako koncipirana da se najveći dio novca na koncu slijevao u vrh piramide, dakle prema Štetiću i njegovim najbližim suradnicima.