Nikola je podignuo glavu i vidio kako se u dvorište prvih susjeda parkirao auto. Iz njega izlaze zamišljeni mladić i njegovi roditelji. Majka i sin krenu prema njemu.
- Niko, poznaješ li ti ovog dečka? - pita ga mladićeva majka Ana Marija. Konačno se prisjetio. Grle se i ljube. Nikola ga pita kako je.
- Evo, sad sam malo na slobodi, ali ne znam dokad - kaže mu mladić.
- Ma, bit će to brzo - ubaci se majka.
- Mama, ja sam taj koji je na robiji, a ne ti - odgovori joj sin. Sredina je travnja i u Petrinji je sunčan dan, jedan od rijetkih ovoga proljeća. Mladić, koji je bio optužen za ubojstvo svog ujaka Domagoja Novoselnika krajem lipnja 2011. u Vrisniku na Hvaru, vratio se kući.
Ljubav i ljubomora uništili su obitelj. Sestra je ostala bez brata, a za njegovo je ubojstvo optužen njezin vlastiti sin. Slučaj koji je tjednima bio na naslovnicama završio je osudom nećaka na deset godina robije , a njegove ujne, s kojom je dvije godine bio u tajnoj vezi, na 22 godine zbog poticanja na ubojstvo. A onda je Vrhovni sud tu presudu ukinuo.
Mučni proces sada počinje ponovno. Prva rasprava: 18. lipnja.
Mladić je u međuvremenu pušten, istekao mu je maksimalni pritvor i na novo suđenje dolazit će sa slobode. Vratio se u rodnu Petrinju. Između dva suđenja pokušava, barem naoko, nastaviti svoj život. Vrijeme provodi na ranču svojih roditelja nedaleko od Petrinje. Cijepa drva. Javio se prijateljima. Oni ga za slučaj ne pitaju. Neugodno im je, a on sam o tome ne priča.
Dan nakon izlaska na slobodu biciklom se odvezao do centra grada. U jednom od kafića pozdravlja ga konobar.
- Hej, pa gdje si ti? - pita ga.
- U Splitu sam, dobro sam. Došao sam ovamo samo nakratko - kaže mu nećak.
Svaki dan vozi bicikl, pokušava što više biti na otvorenom. Dosta mu je skučenih ćelija.
Majka Ana Marija nije imala snage za razgovor.
- Molim vas, shvatite što smo proživjeli i što još proživljavamo. Teško nam je - kratko nam je poručila.
Od njegovih poznanika doznajemo da je bio u svojoj srednjoj školi u Hrvatskoj Kostajnici i raspitivao se može li završiti četvrti razred.
Pojavio se i na treningu kolega hrvača. Pitali su ga hoće li trenirati. Rekao je da ne može jer je u zatvoru ozlijedio dva diska trenirajući dvaput dnevno. Neki kažu da je zamišljen, drugi da izgleda kao da se ništa nije dogodilo. S istim takvim mirnim izrazom lica u rujnu prošle godine slušao je Vladimira Živaljića, suca Županijskoga suda u Splitu, kako ga osuđuje na deset godina zatvora. Maksimalna kazna za maloljetnika za ubojstvo.
Stajao je mirno. Lice bez emocija. Njegova ljubavnica i ujna Slađana se ipak slomila.
Sudsko vijeće nije povjerovalo u nekoliko različitih verzija događaja. Nećak je policiji prvo rekao da je stric počinio samoubojstvo. Nakon toga je rekao da ga je ubio on, ali u samoobrani. Na početku suđenja je tvrdio da više nije mogao gledati kako zlostavlja njegovu ujnu. Na kraju suđenja je okrenuo priču i za ubojstvo optužio ujnu s kojom je u vezi od svoje 15. godine.
(...)