Obitelj Malkoč, majka Jelica i djeca Marijana (30) i Marijan (31), jučer, treći dan nakon velikog šoka koji su proživjeli u nedjelju navečer, još nije mogla doći k sebi.
Njihov otac Petar proglašen je mrtvim, a kad ga je obitelj počela oplakivati, iz bolnice su javili da je Petar živ. Bizarni zaplet, kao u filmu “Kad mrtvaci zapjevaju”, počeo je u nedjelju, 5. svibnja, oko 19 sati.
Hitna pomoć iz Kutine odvezla je teško bolesnog oca obitelji Petra Malkoča (57), koji se četiri i pol godine bori s rakom grla, iz njegova doma u Gornjoj Gračenici u sisačku bolnicu jer mu je kod kuće pozlilo.
Rekao je: Sve je gotovo!
Supruga Jelica i kći Marijana krenule su prema Sisku odmah za hitnom. Na odjelu otorinolaringologije pronašli su Petra kako leži na krevetu. - Kći i ja stale smo pokraj kreveta i držale mog muža za ruke. Sav se tresao, vjerojatno od šoka i hladnoće jer je izgubio puno krvi.
U sobi su bili sestra i dežurni lijelnik, kako doznajem šef odjela otorinolaringologije, dr. Marko Pavlović. Mom je mužu odjednom ponovno pozlilo, krv mu je liptala iz usta, krvario je iz rana i pokraj kanile na vratu, zabacio je glavu, okrenuo očima i pao na krevet.
Doktor je rekao da izađemo van, kako izgleda da je, na žalost, sve gotovo. Sjele smo na klupu u hodniku, zagrljene smo plakale. Bojale smo se najgorega.
Najavljena obdukcija
Moj muž jest teško bolestan, dijagnosticiran mu je zloćudni tumor, smrt se mogla očekivati svaki dan, ali je gubitak muža i oca uvijek šok, bol, nenadoknadivi gubitak. Nakon deset minuta isti je doktor izašao na hodnik, raširio ruke i rekao: ‘Gotovo je’. Ponovno smo jače zaplakale, a kad smo se malo smirile, pitale smo kada ćemo dobiti Petrovu medicinsku dokumentaciju.
Doktor Pavlović je rekao: ‘Sutra, nakon obdukcije’ i ponudio nam da, ako želimo, možemo još jednom vidjeti Petra. Nismo mogle ni željele vidjeti ga cijeloga u krvi, željele smo ga pamtiti kakav je bio. Ja sam ipak provirila kroz staklo na vratima u sobu i vidjela muža kako gol leži na boku i medicinsku sestru koja stavlja plahtu oko njega. Kad smo se smirile, otišle smo na bolničko parkiralište i krenule doma. Kći je s mobitela zvala strica, muževa brata, da mu kaže da je tata umro. Kada smo oko 23 sata u nedjelju došle doma u Gornju Gračenicu, dvorište je bilo puno ljudi u crnini.
Tužna vijest da je moj Petar umro brzo se raširila među rodbinom, prijateljima, susjedima, kumovima - ispričala nam je jučer prijepodne još uplakana i šokirana Jelica Malkoč. Kaže da su prema običajima zapalili lampion za dušu njezina Petra i stavili ga na prozor.
‘Tata, ti si jučer umro!’
Nisu znale da je u to vrijeme njihov Petar živ u sisačkoj bolnici. Petrov brat Ivica rekao je da je zvao drugog brata koji živi u SAD-u i sestru koja je u Grčkoj da im javi tužnu vijest kako bi na vrijeme mogli kupiti avionske karte za Hrvatsku i doći bratu na pogreb. Telefoni su neprekidno zvonili, ljudi su zvali i izražavali sućut.
- U šest sati u ponedjeljak ujutro zvao me doktor Pavlović iz sisačke bolnice. Rekao je: ‘Gospođo Malkoč, vaš suprug je živ’. Što mi to pričate, pitala sam ga, pa vi ste nam rekli da je gotovo, da je umro i spominjali obdukciju. ‘Da, živ je’, nastavio je doktor Pavlović i ispričao mi se što mi je rekao da mi je suprug mrtav. Dodao je da takav slučaj nije imao u karijeri - kaže Jelica Malkoč.
Dodaje kako joj je doktor preko telefona pojasnio da je desetak minuta nakon što su one otišle došao do Petrova tijela i vidio da je on živ, da diše. Kada su se malo sabrale, ona i kći su otišle u sisačku bolnicu i zatekle muža kako leži u onom istom kevetu gdje su ga vidjele “mrtva”. - Primao je hranu i bilo mu je dobro, koliko mu dobro može biti.
Kada mu je kći rekla: ‘Tata, ti si jučer umro’, moj Petar je bio šokiran. Nije mogao govoriti, ali je znakovima pitao - kako umro, pa živ sam. Doktora Pavlovića nije bilo, došao je oko 15 sati u ponedjeljak, ponovno nam prišao i rekao da se ispričava te da mu se takvo što nikada nije dogodilo.
Očitovanje bolnice
Bile smo kod muža do 16 sati i otišle kući. Sada sam opet u šoku jer su upravo zvali iz bolnice i rekli da mi mužu opet nije dobro. (Bilo je to jučer oko 10 sati, op.a.) Žurno se spremamo, kći i ja idemo opet u bolnicu u Sisak. Nadam se da ću sresti doktora Pavlovića i da ću dobiti potrebno objašnjenje za tvrdnju da smo ‘krivo shvatile’.
Mi smo bile u šoku i tužne, ali nismo lude - kaže Jelica Malkoč. Pita kako to da ju je doktor Pavlović zvao da joj kaže da joj je muž živ ako prije toga nije rekao da je mrtav? Marijan Cesarik, zamjenik ministra zdravlja, kaže da je upoznat s događajem u sisačkoj bolnici.
- Od Uprave bolnice zatražit ćemo očitovanje i poslati inspekciju da utvrdi činjenice. Do tog trenutka ne mogu komentirati slučaj - kaže Cesarik.
Reakcija ravnatelja: 'Zašto nas prozivate, ništa se u bolnici nije loše dogodilo!'
Do doktora Pavlovića, da čujemo njegovu stranu priče, nismo uspjeli doći. Ravnatelj sisačke bolnice dr. Damir Pahić opovrgava tvrdnje Jelice i Marijane Malkoč.
Tvrdi za Jutarnji list kako Jelici Malkoč nitko nije rekao da joj je suprug umro, nego da je u jako lošem stanju.
- Prema izjavama dežurnog liječnika koji je i voditelj odjela, supruzi našeg pacijenta nitko nije rekao da je umro. Pacijenta je hitna pomoć dovela u jako teškom stanju.
Riječ je o osobi koja duže vrijeme boluje od karcinoma i, s obzirom na stanje, liječnik je rekao kako postoji mogućnost da pacijent ne dočeka jutro. Nakon što je rodbina otišla iz bolnice, kaže Pahić, liječnici su uspjeli stabilizirati pacijenta.
- Ništa se loše nije dogodilo. Dapače, liječniku je uspjelo pacijenta izvući iz teškog stanja u kojem se nalazio. Nije mi jasno zašto se sada proziva bolnicu i liječnika - kaže ravnatelj Pahić. On smatra da je liječnik Pavlović postupio kako je trebao kada je obavijestio suprugu da nije siguran hoće li pacijent preživjeti noć.